MANDŽUKIĆ ODUŠEVIO SUIGRAČE 'Bit će nam veliki adut u novoj sezoni!'

Trebalo je 77 sekundi i to je to! Duga lopta vratara Moye prema napadačima, dvije igre glavom ( Mandžukić, Griezmann), odbijena lopta prema rubu kaznenog prostora i precizan šut u donji desni kut Casillasovog gola! Eksplozija u grotlu Calderona, čiji je detonator bio junak ove priče, dogodila se u samo osam sekundi napada od golmana do napadača.

U tih osam sekundi sažeta je storija o prvoj večeri Marija Mandžukića u natjecateljskom debiju za novi klub, idealno predstavljanje svojim novim navijačima i sada već stara, treću godinu zaredom, navada skupljanja trofeja. Može li nešto bolje u debiju pred svojim fanovima nego postići gol odluke za osvajanje trofeja? Teško. Mario Mandžukić novi je heroj Colchonerosa…

Na Calderonu su proteklih godina stolovali fantastični golgeteri. Još od Torresa, Vierija, preko Forlana, Agüera, Falcaa do Ville i D. Coste, navijači Atletica nauživali su se vrhunskih napadača. Svaki put kad bi vodstvo kluba unovčilo svoje vedete iz napada, Atletico je dovodio nove zvijezde. Fanovi kluba s Calderona dobro znaju prepoznati pravog napadača i vrlo brzo shvatiti što od njega mogu očekivati.

Pohvale suigrača

Ono što o Mandžukiću misli nova mu navijačka vojska pokazali su mu pri izlasku. Kada ga je Simeone (s tribine!) odlučio zamijeniti u 85. minuti, Mandžukić je izašao sa travnjaka uz zaglušujuće ovacije navijača! Od petka navečer i službeno je Mandžukić njihov novi idol. Nije to samo zbog pobjedonosnog gola, nego i zbog njegova požrtvovnog načina igre, podređenog momčadi, s ponekad i viškom adrenalina, i koji je sjeo Simeoneovom shvaćanju nogometa kao as na desetku.

Kad je ljetos Diego Costa prihvatio poziv bogatijeg kluba (Chelsea) i otišao praktično bez pozdrava (plaćena je definirana odštetna klauzula), u Atleticu su već bili odlučili užu konkurenciju za njegova nasljednika. Dakako, naći igrača koji će zamijeniti tako dobrog strijelca, ali i borca nije baš lagan zadatak. Diego Simeone, tvorac preporoda Atletica, koji je od novogodišnjih praznika 2011. potpisao već 6. trofej ovog kluba, imao je jasne ideje. Dvije su opcije bile u igri - Negredo, Španjolac koji igra u Man. Cityu, a druga Mandžukić. Da je bilo po Simeoneu, došla bi obojica! No, u vaganju vrijednosti i cijene, vaga je u konačnici pretegnula na stranu hrvatskog napadača. Stekao se dojam već nakon prve utakmice Superkupa da je Simeone bio sretan što je izabrao Mandžukića.

- Nedostaje mu još gol, ali ja sam jako zadovoljan kako Mario igra. Bori se za momčad, radi cijelu utakmicu, vraća u obranu, zadržava loptu u napadu i pomaže suigračima da se priključe.

Toj ocjeni trenera pridružio se još jedan fajter Atletica.

- Nismo mi danas shvatili koliko je Mandžukić veliki igrač - kazao je uoči uzvrata Superkupa Raul Garcia. Stavove novih mu suigrača uokvirio je odmah nakon pobjede u petak navečer i najveći autoritet svlačionice, kapetan Gabi.

- Mario je veliki igrač i bit će nam veliki adut u novoj sezoni!

U malo široj analizi lako ćemo spoznati da je za prilagodbu Atleticovoj stvarnosti jako važan karakter igrača. U taboru Colchonerosa žive kao šira obitelj, koja snagom kolektiva kompenzira manjkove individualne kvalitete u odnosu na Real i Barcelonu. Nema glamura u kampu Atletica, u djelovanju njegovih čelnika, a pogotovo ne u ponašanjima trenera Diega Simeonea i pomoćnika mu gorostasnog Burgosa. Simeone inzistira na karakternim tipovima igrača, dakle onima koji će se boriti za momčad, neće stavljati svoje individualne interese ispred kolektiva, koji će se žrtvovati i agresivno izvršavati ono što se od njega traži.

Takav dril, kao da su nogometni marinci, doveo je Atletico do naslova prvaka Španjolske i minutu do osvajanja Lige prvaka. Dok s jedne strane Simeone iscrpljuje svoje igrače, s druge im kompenzira naporni rad s veselom atmosferom i čestim team buildingom.

Obiteljska atmosfera

Argentinac se šali s igračima, dopušta im u pauzama treninga da rade zbrčke, štoviše, potencira ih. Kad god osjeti da je trenutak da malo olabavi, on to učini i na treningu, ali i odvođenjem momčadi na roštiljade i druženja. Eto, u toj doktrini djelovanja, Mandžukić se idealno uklopio.

O Mandžukićevim uklapanjima možemo suditi po nizu video zapisa i tekstova u kojima španjolski novinari evidentiraju njegovu sklonost zafrkanciji, spačkama sa suigračima i stalno smješkanje kao odraz njegova dobra raspoloženja. Nije teško uočiti da je igračima Atletica takav Mandžukić odmah ‘sjeo’, i rado se s njim zafrkavaju. Stječe se tako dojam kao da je u Atleticu barem 3-4 godine. Temeljem takvog dobrog ulaska u posve drukčiji svijet nogometa u odnosu na glamurozni Bayern, Mandžukiću se olakšala i prilagodba igri, odnosno priprema da u njoj ostavi svoj pečat. Kao u petak navečer.

Nema dvojbe da je početak bio iz snova, ali je izvjesno da će u životu MM-a u Atleticu biti i teških trenutaka. Colchonerosi igraju agresivan nogomet, s puno potrošnje energije, primarno brane svoj gol i potom traže trenutak da ubodu u napadu. Za centarfora je to nezahvalna situacija jer ako izostane više napadanja, onda je teško zabijati. Puno potrošnje u igri odnosi svježinu pred golom u trenutku poentiranja.

No, u večeri prvog španjolskog mu trofeja, prvijenca na Calderonu i prvih ovacija, Mandžukić je dobio prvu tranšu velikog kredita povjerenja svojih novih navijača...