Louis van Gaal bori se s rakom: ‘Navikao sam na smrt. Zato znam da je smrt dio života‘

Louis van Gaal, legendarni nizozemski menadžer, bori se rakom prostate. Ove šokantne vijesti Nizozemac je otkrio ususret Svjetskom prvenstvu u Katru, a sada je, dvije godine kasnije, otkrio u kakvom je stanju i kako se nosi s bolesti.

Van Gaal je nakon turnira podnio ostavku kako bi se usredotočio na borbu protiv raka, zbog čega mora biti podvrgnut zračenju i koristiti vrećicu za urin, a prošlog je rujna otkrio da bi bilo ‘čudo‘ ako ikada ponovno sam ode na toalet.

Van Gaal je posljednjih mjeseci snimao dokumentarni film pod nazivom ‘Always Positive‘ zajedno s direktoricom Španjolskog nacionalnog centra za istraživanje raka, Marijom Blasco. Film, čija je premijera u srijedu, poslužit će kao podrška onkološkim istraživanjima.

U intervjuu za španjolski list AS, Van Gaal je objasnio kako se nosi dok živi s bolešću, dao je novosti o liječenju koje prima i otvorio se kako je u svojoj obitelji ‘naviknut na smrt‘. Na pitanje o tome kako je rak promijenio njegov život, Van Gaal je rekao:

- Ne puno, stvarno. Gledajte, dolazim iz obitelji u kojoj nas je devetero braće. Ja sam najmlađi. Otac mi je umro kad sam imao 11 godina. Umro je u 53. godini života. Moja prva žena umrla je kad je imala 39 godina. I sva moja braća umrla su prerano. Navikao sam na smrt. Zato znam da je smrt dio života i da se s njom možeš nositi - započeo je Nizozemac i nastavio:

- Kad sam prvi put čuo da imam rak, rekao sam: "U redu, to nisu dobre vijesti, ali bolje da pokušam učiniti nešto u vezi s tim." Svaki čovjek može reagirati na drugačiji način. Zato kažem: “Budi svoj.”‘

Unatoč tome što živi s rakom prostate, i što je upravo završio naporan dan snimanja dokumentarca, AS navodi kako je Van Gaal prilikom intervjua izgledao "spektakularno".

- Uvijek sam izgledao jako mlado, to je razlog mog dobrog izgleda - rekao je smijući se.

- Majka mi je umirala i do zadnjeg trenutka imala je lice kao cvijet. Nitko nije mogao vidjeti da je bolesna. I ja imam isti problem. Ili istu sreću. S bolešću živim nešto više od tri godine, uz zračenje, hormonske injekcije, operacije, katetere i vrećice za urin. Nevjerojatno je, ali mogu to podnijeti. Uspjelo mi je to, a uspjelo mi je čak i radeći tijekom prošlog Svjetskog prvenstva - nadodao je.

Za kraj, opisao je kako se bolio s bolesti dok je još obnašao funkciju izbornika.

- Čak mislim da sam tijekom Svjetskog prvenstva to još bolje uspio jer sam imao cilj. A s procesom raka događa se baš kao i s procesom trenera, tražite cilj. Za mene je bilo pozitivno nositi se s obje stvari - zaključio je.