Prije nekoliko godina, još 30-godišnjak, Toni Kroos je javno izrekao da ne misli igrati još dugo. Dodao je da je siguran kako će mu Real biti posljednji klub, što je malo tko u široj javnosti uzimao za ozbiljno. Analitičari nisu bili sigurni da on može duže ostati u klubu, a još manje da će zaključiti karijeru za 3-4 godine. Neki su diskretno promicali tezu da nogometaši ionako mijenjaju stavove, a pogotovo kada se pojave predstavnici “egzotičnih” liga i klubova, s kamionima novca i nogometom optimalnom za pripremu mirovine...
Toni Kroos, sugerirali su njegovi suigrači, nije takav tip. U žargonu ovih prostora govorilo bi se “nije fudbaler” nego nogometna persona. Što bi značilo da ima osobnost, jasne stavove i lakoću izražavanja istih, neopterećenost odjekom koji mogu imati kod onih koji su u statusu VIP i(li) diktiraju uvjete i interese. Upravo zato što ne spada u grupu onih kojima je prioritet novac i načela su im elastičnija, kojima nije dosta ni onda kada imaju za tri života, a za poziciju su spremni mijenjati stavove, u Realovoj svlačionici su vrlo ozbiljno već lani brinuli da Kroos razmišlja o kraju karijere. Zato su ove sezone, dok je igrao možda i najzreliju fazu mu nogometa, od početka javno promicali tezu kako ga treba nagovarati da nastavi igrati jer je jako potreban...
Toni Kroos je prije nekoliko dana objavio da završava aktivnu karijeru te će mu finale u Ligi prvaka biti posljednji klupski nastup. Odigrat će potom Euro 2024. u domovini te će završetkom tog nastupa objesiti svoje bijele personalizirane “predatorke” o klin. Kroos je učinio ono što je govorio godinama unatrag, potvrđujući da je čovjek jasnih stavova, vizija i dosljednosti. Priča njegove karijere ukazuje da je to bio standard funkcioniranja još od vremena Hanse Rostock, Bayerna, Njemačke do Reala. Osvojio je sve što se moglo osvojiti, ispunjen je maksimalno kao igrač, svi ga mole da nastavi i to je, kazao je, optimalan okvir za oproštaj. Ima obitelj kojoj je maksimalno posvećen, ima školu nogometa s bratom, ima podcast gdje govori o raznim temama, ne samo nogometa. Ima i svoju fondaciju u kojoj aktivno sudjeluje u prikupljanju pomoći za potrebitu djecu. Sve te zanimacije Kroos kani nakon oslobođenja vremena od putovanja, treninga, utakmica, priprema, još intenzivnije upražnjavati...
Nijemac je jasno naglasio da ga u životu ne zanima biti trener, jer se ne može zamisliti u istom ritmu obveza i odsustva od obitelji kao kad je bio igrač. Real mu već sada nudi mjesto u klubu, ali ima druge planove. Uostalom, jednom je kazao, s jasnom porukom, da nije siguran koliko bi bio drag onima s kojima bi radio, jer bi govorio stvari koje oni u ovakvom nogometu ne žele čuti...
Prije debitantskog Mundijala u Francuskoj 1998., Zvonimir Boban nam je pričao o svojim vizijama perspektive. Imao je 29 i najavio je da će aktivno igrati najdulje do 33. godine. Pričao je kako se želi još reprezentativno ispuniti, pa onda još koju godinu u AC Milanu, te potom posvetiti obitelji, studiranju i nekom poslu kojeg će prepoznati u dinamici “civilnog” života.
Kad je to i objavljeno, reakcije su bile u smislu čuđenja, gdje god tretmana neozbiljnosti i uobičajenih “argumenata” kako će novac biti presudan za promjene stavova, kao i kod većine “fudbalera”...
Kad je Hrvatska propustila jedini Euro (2000.) kapetan je kazao da je vrijeme za mlade snage Vatrenih. Imao je tada 31, upravo je odigrao možda i najbolji nogomet karijere u Milanu (osvojio neočekivani scudetto i tretiran glavnim protagonistom). Bio je još u punoj snazi. No, ostao je dosljedan i povukao se. Svjestan da u Milanu slijedi pomlađivanje, kazao je da je postigao sve što ga ispunjava, što je bio jasan znak da mu kopne motivacije. One su presudne da se nastavi borba za pozicije u velikim klubovima. Prelomio je u kolovozu 2001., napustio Milan i bogat ugovor te prihvatio poziv Celte. Bila je to priprema finiša i postupni put u mirovinu. No, nakon samo par mjeseci shvatio je da više nije “unutra”. Sazvao je press konferenciju, zahvalio svima na svemu, Celti oprostio par milijuna i zaključio je karijeru. S 33 godine, kako je i najavljivao...
Zvone Boban je bio veliki igrač i akter jednog od najmoćnijih klubova u povijesti. Nakon karijere učinio je što je najavljivao, studirao je i diplomirao, usavršio jezike, imao je sjajne faze rada u svjetskim i domaćim medijima. Potom je imao vrlo odgovorne visoke pozicije “do prvog” u FIFA-i i UEFA-i, a između isti status u AC Milanu. FIFA-u je sporazumno napustio da bi prihvatio poziv “u pomoć” kluba koji mu je dao. Kako Milan, tako i poslije UEFA-u, napustio je u trenutku kada je imao čvrste, prestižne i materijalno dobre pozicije. Učinio je to zato što se nije slagao s načinom na koji su vladari vodili nogometnu priču, češće podređenu nekim drugim interesima, geopolitikama i sličnim “nenogometnim” tematikama. Boban je bio dosljedan i jasno je javno komunicirao zašto se povlači. Zato nije drag onima koji ne vole čuti čvrste i neopterećene stavove. Zato ga ne razumiju oni koji su suprotnih navada. Dosljedni ljudi danas nisu u modi, pogotovo kod onih koji funkcioniraju kako im osobno odgovara.
Toni Kroos, kao i Boban, persone su kakve nogometu, pretvorenom u goli biznis, sve više nedostaju. To je pravo razočaranje...