'Još ću ja godinama igrati'

' Ivica Olić je na nogama, od 10. siječnja hoda bez pomoći štaka, uvod je to teksta na web-stranicama Münchner Merkura na kojima je objavljen opširan intervju s hrvatskim nogometnim reprezentativcem...

Podsjetimo, Bayernov napadač trenutačno je u procesu rehabilitacije koja je uslijedila nakon operacije meniska i hrskavičnog tkiva lijevoga koljena. U ovoj sezoni neće se vraćati na travnjak.

Ponovno ste bili na pregledima u Sjedinjenim Državama. Kakvo je stanje operiranog koljena?

- Već prije leta imao sam dobar osjećaj. Bol više ne osjećam, ali sam želio da mi to potvrdi i liječnik. Rekao mi je da je sve u najboljem redu. Za novu ću sezonu biti u potpunosti spreman.

Što ste pomislili kada ste čuli da vas nakon operacije čeka osmomjesečni oporavak?

- Bilo je rečeno devet mjeseci. Naravno, ostao sam šokiran. Znao sam da ću morati na operaciju, patio sam se dva mjeseca. Sve sam pokušao; injekcije, tablete, svakodnevnu terapiju, ali i tako se dođe do trenutka nakon kojega nema dalje. Osjećao sam se kao da se bez prestanka zalijećem u zid. Sada više ne osjećam bol i zadovoljan sam napretkom.

Koliko ozbiljno ste pomišljali na prekid karijere?

- Dva sam mjeseca svakodnevno osam sati morao držati nogu u toj napravi i monotono, automatski ju pomicati. Ide to na živce, ali nadu nisam gubio. Bilo je i loših raspoloženja, no sada sam siguran da ću dobar nogomet moći igrati još godinama. Nije sve tako crno, a kroz karijeru sam se nakon ozljeda uvijek vraćao jači nego što sam bio.

Jednom ste rekli da uvijek dajete sve od sebe budući da drugačije niti ne znate. Trudite li se sada potući neke Bayernove rehabilitacijske rekorde?

- Ne, liječnici me usporavaju. U mojem je slučaju opasno to da ne osjećam bol, a onda se obično trudite jače. Moram se striktno držati liječničkih planova, ne želim ništa riskirati.

Jeste li se šokirali ugledavši nogu nakon operacije? Mišićna masa brzo se gubi.

- Bože, to sam već zaboravio. Da. Prije pet godina sam potrgao ligamente koljena i bilo je baš tako. Nakon dva tjedna nestala je mišićna masa. Nevjerojatno je to, poput balona kojem ispustite zrak. Sada mi se mišićna masa polako vraća, ali nedostaju još dva-tri centimetra.

Nakon operacije čovjek se osjeća bespomoćno.

- Tako je. Nisam se mogao kretati bez štaka, a inače sam imao onu napravu na nogama. Kćerka me dva tjedna navlačila da nešto radimo, nije mogla shvatiti da se tata, premda bi htio, ne može. Najteže je, ipak, bilo mojoj supruzi kojoj sam bio poput četvrtoga djeteta. Ništa nisam mogao. Preživjeli smo i to, sada je lakše.

Možete li u ovakvom stanju uopće gledati nogomet ili vas to odveć boli?

- Sve što je bilo na TV-u sam odgledao. Čak i utakmice nižih liga. I supruga me upitala kako mogu. Samo sam tijekom Božića upao u manju krizu i TV više nisam mogao gledati. Nisam vidio nikakvoga smisla. U redu je to pogledati što se nudi ili pročitati kakvu knjigu, ali 60 dana zaredom... Brojao sam dane do skidanja te mašine s noge.

Kako ste proveli Božić?

- I na Božić sam, kao i na Silvestrovo i Novu godinu imao to na nogama. Svakako, nije to bio najbolji Božić u mom životu. Slavio sam 4. siječnja, tada mi je dozvoljeno prestati raditi tu vježbu. Bio sam nevjerojatno sretan.

Je li to bilo najgore razdoblje vaše karijere?

- Definitivno. I ozljeda ligamenata u koljenu bila je teška. Odjednom: Bum, operacija. Ali, ovaj je puta terapija bila teža, dva sam mjeseca morao samo ležati. Sada, korak po korak, uočavam napredak. Prvi dan bez štaka mi je bio kao pobjeda u nekoj važnoj utakmici. Prihvatio sam to da se nogometom još neko vrijeme neću moći baviti, ali i ovoj je vrijedno slavlja. Na pokretnoj sam traci, to je poput pobjede. Kao i to što vozim bicikl i to što vidim da se mišići razvijaju. Igram svoje igre, u glavi.

Uvijek pazite na svoju tjelesnu težinu. Jeste li se brinuli da će vas nekretanje udebljati?

- Da, bojao sam se da na sebe ne navučem kilograme. Bilo je i smiješno, u dva mjeseca bez kretanja nisam niti osjećao glad. Za mene hranjenje kao da nije postojalo i jedva da sam jednom dnevno nešto i pojeo. Na vagi imam četiri kilograma manje. Istina nemam niti mišića, ali nisam nataložio niti masnoga tkiva. To je važno, a mišići će se brzo vratiti.

Jesu li vas mamile čokolade?

- I to je zanimljivo. Kada sam u normalnom pogonu često, uz djecu, pojedem nešto slatkoga. U ovoj fazi mi takvo što nije bilo privlačno, a nadam se da će tako biti i jednoga dana kada zaključim karijeru.

Vaš cilj za nadolazeće mjesece?

- Postao sam oprezan u planiranjima. Važno je to da u ljeto s momčadi mogu od prvoga dana zajednički raditi i polako ulaziti u formu.

Strahujete li od toga da vas je Mario Gomez izgurao iz postave?

- Ne, ne razmišljam tako, drago mi je zbog njega. I on se godinu dana borio za svoje mjesto, a kada se vratim borit ću se ja.

Imate važeći ugovor do 2012. godine. Je li san produljiti ga?

- To bi bilo lijepo, ali treba sačekati. Meni je ovdje krasno, trener mi je pomagao od starta u oporavku i to je dobro. Rekao mi je da si uzmem vremena koliko će biti potrebno i tada ponovno krenem.

Kakvima procjenjujete Bayernove šanse u revanšu s Interom u Ligi prvaka i što očekujete od svoje momčadi u ovoj sezoni?

- Svi govore da Inter nije dobar kao prošle sezone, ali to nije istina. Ista su momčad, a pod novim trenerom uhvatili su zalet i mislim da su šanse 50-50. Što se prvenstva tiče, moramo se koncentrirati na drugo mjesto te obraniti naslov u DFB-Pokalu. Dečki to mogu - zaključio je Olić.