‘Ima ih milijardu i pol, a tri kluba vode Hrvati! Ljudi nisu svjesni što to znači, ja sam ponosan na to‘

Dejan Radonjić jedan je od dvojice hrvatskih nogometaša u kineskoj Superligi. Uz Ivana Santinija, aktualnog prvaka. Radonjić je u Kinu došao iz ruske Samare početkom jeseni, njegov klub Qingdao Huanghai borio se za ostanak, bilo je ‘ćupavo‘ i teško, ali na kraju se izborio za superligaški status. Jedan od suparnika u ‘play outu‘ bio mu je i Guangzhou City, klub čiju bi klupu idućih dana trebao preuzeti Goran Tomić.

Radonjića smo uhvatili na odmoru u Karlovcu, vedar je i raspoložen kao i uvijek.
- Ja ne idem na Maldive i takva egzotična mjesta, trošim svoj novac u Hrvatskoj, haha. Kući sam u Karlovcu, još malo pa nazad u Kinu. I moram vam reći, odlično mi je tamo, baš mi Kina odgovara i nogometno i životno. Iza mene je nekoliko lijepih mjeseci, preda mnom još godinu dana ugovora - govori Radonjić, bivši igrač Istre, Dinama, Lokomotive...

Kako se uopće živi u Kini sad, godinu dana nakon što je baš iz te zemlje krenuo koronavirus i zaustavio svijet, iz medija se može saznati da je tamo sad situacija bolja nego kod nas u Europi?
- Moram priznati da je Kina po svemu nadmašila moja očekivanja. Prije nego odeš tamo, imaš neku svoju predodžbu, drukčija je to kultura, jezik, pogotovo sad u doba pandemije. Međutim, stvarno sam oduševljen. Istina, mi smo dosta po hotelima, pazi se na sve, recimo, da bi čovjek došao u Kinu mora imati negativan nalaz na Covid, pa te testiraju još dok i sletiš u Kinu i svejedno moraš 14 dana u karantenu, to i mene čeka kad se vratim. Ali, pred kraj sezone bilo je već i publike na stadionima, nisu tribine, naravno, pune, pomalo sam upoznao grad, koji mi se također dopada. Svi su jako pristupačni, sve ti omoguće, pomoći će ti štogod trebao. Meni odgovara i hrana, naučio sam i jesti štapićima, kažem, baš mi je tamo ugodno, ne mogu reći nijednu lošu riječ. Kina je godinama ispred nas, po svemu.

Iz ruske lige stigao je u kinesku

AFP

A što nudi tamošnji nogomet, kakva je kvaliteta lige?
- I tu se mnogi iznenade. Pričao sam s nekim igračima, koji su dolazili iz Europe, svi kažu kako su možda očekivali slabiju kvalitetu, kako nisu mislili da se ovdje igra tak odobar nogomet. Ako nisi pravi, ako omalovažaš kvalitetu, nemaš šanse dugo se ovdje zadržati, moraš stalno davati maksimum. Shvatili su to i zvučni igrači, koji su mislili da će u Kini moći s pola gasa. Ne ide.

U sezoni koja starta u ožujku u Superligi bi trebala biti trojica hrvatskih trenera. Slaven Bilić u Beijingu, Ivan Leko u Šangaju, to je službeno, Goran Tomić trebao bi preuzeti Guangzhou City.
- Čitam to i komentiram s ljudima, objašnjavam svima koliko je to velika stvar, imati trojicu trenera u kineskoj Superligi. Ma, nisu ljudi svjesni što to znači! Milijarda i pol ljudi u Kini, ajmo reći da ih je ukupno dvije milijarde na svijetu, samo 16 klubova u ligi... I tri kluba vode Hrvati! Ja sam ponosan na to, to je velika stvar, veliko priznanje za nas.

Znači, Hrvati su na cijeni u Kini?
- Naravno, drugi smo na svijetu, ali treba reći da Kinezi, zapravo, cijene sve s prostora bviše Jugoslavije. Ili Balkana kako oni kažu. Rekli su mi da to još nije rekord, da je tamo sredinom devedesetih bilo još više igrača i trenera s ovih prostora u Kini. Sad je sa mnom u klubu Slovenac Denis Popović, Toni Šunjić bio je u baš u Bilićevu Beijingu, otišao je u Henan, Dugo je u Kini Duško Tošić, naravno, naš Santini. I sad trojica trenera iz Hrvatske, još jednom, velika stvar za hrvatski nogomet.

Što čeka Bilića, Leku i Tomića u Kini, na što moraju posebno obratiti pažnju?
- Od njih trojice, iskreno, poznajem samo Tomića, Bilića i Leku nisam upoznao, znam ih preko rezultata koje su ostvarili. Što ih čeka? Kao što sam rekao, čeka ih ozbiljan posao, jer nogomet je ovdje na ozbiljnoj razini, moraju se što brže prilagoditi ovdašnjem načinu rada i stilu nogometa, to Kinezi očekuju. Drugačija je kultura, drugačiji je život nego u Europi, naravno, svjesni su ljudi u Kini da treba neko vrijeme da se ljudi naviknu na novo, ali morat će se prilagoditi. No, što ću ja njima pričati, pa oni su sad već iskusni treneri, sigurno su se pripremili na to što ih čeka, Tomić je već i bio u Kini, sigurno je dobro upoznat s načinom rada.

Istaknuo je Radonjić upravo Tomića.
- Trenirao me u Lokomotivi i mogu o njemu reći sve najbolje. I kao treneru i kao čovjeku. Uz Igora Pamića on mi je najdraži i najbolji trener u karijeri dosad. Znate, Pamić je bio taj koji me uveo u profesionalni nogomet, koji mi je dao šansu i vječno sam mu zahvalan. Pamić je na neki način kao prva cura, ne možeš ga zaboraviti, haha.

A onda je Tomić kao supruga?
- Haha, da, recimo tako, dva trenera koja su ostavila najveći trag na mene. Ali, želim Leki i Biliću također puno sreće, osim u utakmicama protiv nas. Da, morat će se dobro potruditi da nas pobijede. Baš se radujem susretima protiv njih. Uvijek je lijepo s nekim popričati prije utakmice, poslije prokomentirati.

Po svima, upravo su Bilićev Beijing i Lekin Šangaj glavni favoriti za naslov?
- Da, ta dva kluba i Guangzhou Evergrande, koji trenira Cannavaro, to su favoriti. Teško će se ponoviti da netko poput Santinijeva Jiangsua osvoji naslov.

Kakav je pritisak trenerima u Kini, je li kao i na Bliskom istoku, jedan poraz i odmah drama, ili ipak imaju vlasnici više strpljenja?
- To ne bih znao, nisam još toliko dugo ovdje. Ako se ne varam, jesenas je samo jedan ili dva kluba promijenio trenera, nisam stekao dojam da su baš tako stalne mijene. Ali, pritisak vjerojatno postoji u ovim najboljim klubovima, uostalom, pa lijepo je raditi pod pritiskom, to daje dodatnu draž, adrenalin i treneri su sigurno na to naviknuli.

Nego, pročitali smo da su Kinezi uveli svojevrsni ograničeni budžet, da ne mogu više plaćati zvijezde 20 i više milijuna pa više neće biti tih zvučnih imena u Kini, igrači ne smiju imati više od tri milijuna eura godišnje?
- Vidio sam to, ali ne mogu točno reći koja su ograničenja Da, možda neće biti tih najvećih zvijezda, ali još uvijeka ima kvalitetnih igrača. Pa nije tri milijuna eura malo! Možda jest za Ibrahimovića ili Messija... Da se malo i našalim, meni je to dobro, barem znam da moj klub ne može dovesti Ronalda umjesto mene, haha. Vidite da sam dobro volje, to vam sve govori kako mi je u Kini, baš se veselim povratku i novoj sezoni, susretu s našima. Znatiželjan sam kako će to izgledati, kako će igrati njihove momčadi u toj odličnoj ligi.