Hrvat izvukao ‘skupinu smrti‘, a sada je spreman ispisati nogometnu povijest: ‘Ovo je za nas velika stvar‘

Dragan Talajić već dugi niz godina radi sjajan posao na Bliskom istoku. Prvi trofej osvojio je još prije 20 godina, kada je s Al Ittihadom senzacionalno osvojio azijsku Ligu prvaka. I danas je jedini hrvatski trener kojem je to pošlo za rukom. Posljednji trofej osvojio je prije dvije godine, s Al-Khaldiyom uzeo Kup Bahreina. Sada je pak na putu da u Bahreinu ispiše novu povijest - da po prvi put ovu malenu državu odvede na Svjetsko prvenstvo.

U trećem krugu azijskih kvalifikacija za SP Talajićev Bahrein izvukao je - kako su tamošnji mediji napisali - "skupinu smrti". Japan, Australija, Saudijska Arabija, Kina i Indonezija. Dva prva u skupini izravno idu na SP, a sljedeća dva u dodatne kvalifikacije. Bahrein nakon četiri odigrana kola ima pet bodova i dijeli drugo mjesto s Australijom i Arabijom. Pobijedio je Australiju u gostima, doma remizirao s Indonezijom, izgubio u Japanu, da bi potom u Arabiji uzeo bod.

- Prvi put nakon punih 14 godina Bahrein je uopće uspio doći do zadnjeg kruga kvalifikacija za SP. Kada smo izvukli skupinu, reakcije su bile da će svaki ulovljeni bod biti veliki uspjeh. Sad su naravno stvari malo drugačije, sad se već mašta o prva dva mjesta, premda bi ogroman ulov bio i osvojiti treće ili četvrto mjesto u skupini. Za nas je već velika stvar da smo plasmanom u treći krug kvalifikacija izravno izborili mjesto na Azijskom kupu, koji će se igrati 2027. - priča nam Talajić.

Po rejtingu je samo Indonezija iza vas. Je li tih 2:2 doma s Indonezijom ipak bio svojevrsni kiks?

- Znam da Indonezija ne zvuči kao jača nogometna zemlja, ali ljudi ne znaju da su tamo prije starta kvalifikacija dogovorili dolazak čak osam igrača koji imaju indonezijske korijene, a koji igraju u prvenstvu Nizozemske. Imaju jednog igrača u Serie A, jedan je u Belgiji, a jedan u MLS-u. Ni jedan od udarnih 11 ne igra u Indoneziji. Zato je tih 2:2 odličan rezultat, s tim da smo mi odigrali doista sjajnu utakmicu, te propustili niz šansi za pobjedu. Da imamo ta dva boda...

- Afp

Vaši igrači uglavnom igraju u Bahreinu?

- Svi su u domaćoj ligi, osim jednog koji igra u Kuvajtu. Imamo doduše jednog napadača koji igra u Češkoj, ali nije timski igrač, pa sam ga izostavio s posljednjeg okupljanja. Mi smo reprezentacija koja sve bazira na kolektivu i ako to poremetimo, nećemo imati šansi ni s kim u skupini. Kako smo napravili seriju dobrih rezultata već smo 76. na listi FIFA-e, odmah iza Bosne i Hercegovine, te Crne Gore.

Kakva je liga u Bahreinu, diže li se?

- Liga je takva kakva je već godinama, nije toliko loša, ali je malo usporena, što je problem. Kako punih 14 godina Bahrein nije bio u prilici igrati snažan reprezentativni nogomet, tako su nestale dvije, možda i tri generacije igrača koje nisu osjetile draž bez pravih utakmica. To se sada osjeti, kako mentalno, tako i fizički, jer velika je razlika igrati protiv Japana ili Saudijaca, nego s reprezentacijama koje ni u Aziji nemaju težinu. Imamo mi finu skupinu igrača, tehnički su momci jako dobri, odgovorni su, vole raditi i zato mi je gušt boraviti s njima. Kad naši klubovi igraju protiv klubova iz Emirata ili Katara šanse su 50-50, premda oni imaju daleko jače strance.

Vidimo koliko je Arabija uložila u ligu, znamo da i Emirati idu u tom smjeru, pa čak i Katar ima velike najave. Gdje se Bahrein vidi?

- Zasad nema priče o jakoj ligi, ali ako bismo otišli na SP, mislim da bi se to okrenulo preko noći. Svjetsko prvenstvo donijelo bi veliku euforiju i u Bahrein. Ima ovdje novca, bogata je to zemlja, ali malo ipak drugačija od Katara ili Emirata. Arabija je priča za sebe u svim segmentima, nezamislivo bogata.

Tako su i Japanci priča za sebe u vašoj kvalifikacijskoj skupini. A što je s Kinezima našeg Branka Ivankovića?

- Japanci su doista fenomenalni i uvjeren sam da će u SAD-u napraviti novi iskorak u odnosu na Katar. Kina je naš sljedeći suparnik, igramo već u studenom. Ići ćemo po pobjedu, tri boda puno bi toga prelomila u našoj skupini, jer bismo mi otišli na 8 bodova, a Kina bi ostala na tri. Drago mi je što ću imati Branka Ivankovića s druge strane, a žao mi je što će jedan Hrvat tužan napustiti stadion.

Možda bude remi?

- Tada ćemo obojica biti tužni, jer pobjeda bi bila pravi ulog za obje selekcije. Mi se nadamo da ćemo to biti mi.

Uz vas je i brojni hrvatski stožer?

- Neizmjerno sam zahvalan svemu što mi treneri u stožeru donose sa svojim radom. Goran Lacković mi je prvi asistent, a znate da je bio s Kovačem na SP-u u Brazilu, te da je bio s njim i u Monacu. Ima iznimno veliko znanje i sjajan je čovjek. Matej Filipi je kondicijski trener. Ivan Kovčić je trener golmana. Mladi su to dečki, donijeli su novu energiju, nove stvari, atmosferu... Šteta što nam je otišao analitičar Jasmin Osmanović. Bjelica ga je vratio u Dinamo, bio je i dobri duh kompletne reprezentacije.