Odavno se i najjača struka nogometne Europe složila kako je Joško Gvardiol svjetska klasa (tada) u nastajanju. Povijest njegove još mlade karijere ima već dovoljno pokazatelja koji snaže legitimitet tog uvjerenja. Ne samo zbog vrlo ranog etabliranja u Dinamovoj prvoj postavi, ili ranom transferu u RB Leipzig, odnosno u velikom iskoraku koji je lani ovjeren transferom u Manchester City. Joško Gvardiol je sve to postigao s 21 godinom, zasluživši okvir najskupljeg braniča na svijetu, kada je Pep Guardiola amenovao njegovo dovođenje na Etihad za 90 milijuna eura!
Kada se jednog mladog igrača dovede u takvu poziciju, da mu je transfer tretiran u nečemu najveći, sasvim je logično da su očekivanja u skladu s takvom razinom. Dakle iznimno velika. I u startu su ta očekivanja i veliki teret za igrača, ali i djelomično nerealna u promptnom očekivanju. Prilagodba na novu ligu, državu i sasvim drugačiju filozofiju nogometa je kompliciran proces. Ne samo zbog spomenutih očekivanja i relativnog neiskustva mladog igrača. Procese mogu komplicirati i forma momčadi čiji se član postaje, trenerski zahtjevi i (ne)razumijevanje, dvojbeni rezultati i (ne)raspoloženje navijača, kao i posljedične više ili manje izražene kritičke recenzije analitičara.
Koliko su to teški mjeseci svjedoče nam, primjerice, slučajevi dva ponajbolja svjetska napadača. Kad je Vinicius Junior stigao u Madrid imao je 18 godina, prolazio je tešku fazu. Nisu mu baš bili skloni mediji, čak ni igrači, što je potvrdila snimka u kojoj je Karim Benzema sugerirao jednom suigraču da ne dodaje loptu Viniciusu jer će sve upropastiti. U jednom je trenutku priključen i drugoj momčadi, u nižem rangu, da se lakše razigra i postupno diže formu...
Vinicius i Mbappe
Ono što je Vinicius prolazio kao tinejdžer u Realu, a imao je iskustvo skoro dvije seniorske sezone u Flamengu, to se danas događa još jednom fenomenu. Kylian Mbappe je napokon transferiran u Real ljetos, i ostvario je svoj san igranja za Blancose u dobi od 25 godina. Unatoč fantastičnoj mu kvaliteti, čak osam seniorskih godina u Monacu i PSG-u, odnosno reprezentativnih iskustava (i jedne svjetske titule u dva finala), kraljevskom statusu u kraljevskom klubu, Mbappe ima vrlo tešku prilagodbu na Realov svijet. Ogromna očekivanja, a mjesto velikih iskoraka Reala i Mbappea, događa se kriza i rezultati ispod razine tog velikog kluba...
Petnaest mjeseci po transferu u Manchester City može se kazati da je Joško Gvardiol opravdao velika očekivanja koja su postavljena pred njega na Etihadu. Uzimajući u obzir kako je navedenim klasama u Realu bilo i jest teško odmah postati visoke konkurentnosti, onda je aklimatizacija Gvardiola na Premiership i MC sjajna. Štoviše, ona je pomalo i iznenađujuća, jer ritmovi engleskog prvenstva, pogotovo fizički zahtjevi su najzahtjevniji od svih ligaških konkurencija.
Otkako je stigao na Etihad, Gvardiol je odigrao točno 60 utakmica za City, prosječno 81 minutu. U 52 utakmice je bio starter. U prošloj sezoni je City osvojio naslov prvaka Engleske i svijeta te je Gvardiol tretiran kao jedan od važnih igrača tih uspjeha. Takva uspješnost, ako izuzmemo ispadanje u Ligi prvaka s Realom (protiv kojeg je Gvardiol bio odličan!), svakako je doprinijela da se naš reprezentativac lakše uklopi u složene mehanizme igre Pepa Guardiole i složenije odnose Premiershipa u odnosu na Bundesligu.
U rasponu od kolovoza 2023., kada je stigao na Etihad, pa do danas, trener Guardiola za Gvardiola ima samo pozitivne pristupe. Čak i onda kada ga logično i dobro došlo upozorava na neke propuste u igri, Katalonac je to radio s pozitivnim odjekom njegove kvalitete. Dakle, tretman koji je zaslužio bitno olakšava Gvardiolu daljnji razvoj. S 22 godine (u siječnju će navršiti 23) već ima više od 250 seniorskih utakmica u tri kluba i reprezentaciji, što potvrđuje posebnost njegovih potencijala ali i karakternu snagu. Unatoč tim vrlo dojmljivim brojkama, Gvardiol je još u procesu tehničkog-taktičkog sazrijevanja te je legitimno od njega očekivati da će kroz godinu-dvije igrati na još višoj razini. Iskustvo i rutina na tim razinama nogometa su iznimno važan vjetar u leđa...
Ima li kakvih limitirajućih faktora u tom rajskom putu etabliranja Gvardiolove klase? Ima, naravno, kao i kod svih (vidi Mbappe).
Joško Gvardiol, naime, zbog svoje polivalentnosti, predstavlja kvalitetno rješenje trenerima na više pozicija. Ono što je dobro za trenerove vizije i trenutačne potrebe momčadi, ne mora značiti da je optimalno za igrača i njegove željene daljnje iskorake.
Pep Guardiola koristi Gvardiola na dvije odnosno tri pozicije.
Nominalno mu je u 60 utakmica 41 odigrao na poziciji lijevog bočnog, a u 17 utakmica je bio centralni branič. Pritom valja naglasiti da je ovisno o igri s 3 braniča ili 4 u posljednjoj liniji (i to u kompliciranijim postavkama Guardiolinih taktičkih vizija) bio i klasični lijevi bek, ali i krilni bočni igrač visoko pozicioniran. Nije stoga čudno da je u tih 41 nastupa na boku upisao osam pogodaka i 3 asistencije, dok kao stoper nije upisao te učinke.
Kad je bio član RB Leipziga, primjerice, odigrao je kao lijevi bek osam utakmica i to bez gola i asistencija, ali je zato kao stoper u 79 nastupa postigao 5 pogodaka uz 3 asistencije. Dakle, bitno drugačije refleksije istih pozicija ukazuju i na različitost pristupa u dva kluba odnosno dvije lige. U Dinamu je bilo više balansa, jer je kao lijevi bek odradio 28 nastupa uz po 2 pogotka i asistencija, a kao stoper u 18 utakmica imao je 2 pogotka i 1 asistenciju...
Nijedan žuti karton u klubu
Kad je u pitanju reprezentacija, u kojoj je od lipnja 2021. upisao 37 nastupa, statistika ukazuje na 10 utakmica kao lijevi bek, te 27 kao stoper. U tim podacima može biti nekih pogrešaka, ali u globalu stvar se ne mijenja. Gvardiol na visokoj razini odrađuje sve različite zahtjeve svojih trenera, ali takva šetnja po pozicijama može utjecati na njegovu formu (učinak) i etabliranje na najvišoj razini.
U ovosezonskoj slabijoj sezoni Manchester Cityja, koji je prvi puta u osam godina upisao četiri poraza zaredom, Gvardiol, uz nekoliko obrambenih propusta, ipak i dalje igra na visokoj razini. U 18 utakmica nastupio je prosječno 76 minuta i kuriozitet jest da ni u Premiershipu ni u Ligi prvaka nema niti jedan žuti karton! U dosadašnjem dijelu polusezone dobio je samo jednu opomenu, i to u dresu Vatrenih u Poljskoj. Statistike su mu po svim pas rubrikama vrlo dobre, u duelima na tlu je uspješnost 64 %, ali je u zraku manje uspješan s 46 %. Znakovit je podatak da mu je uspješnost centaršuta tek 17 %...
Gvardiol je, ponavljamo teze autoritativnih predstavnika struke, svjetska klasa braniča, u iskoraku. Činjenica da ga sele s poziciju na poziciju, u različitim sustavima igre, ukazuje na maksimalno povjerenje struke. Da bi Gvardiol dodatno narastao kao top igrač, svakako bi doprinijela stabilna pozicioniranost i fokus na određene obveze u igri unutar kojih može pružiti najbolje od svojih potencijala. Što se prije stabilizira ta pozicija, to će postati moćniji i učinkovitiji. U svakom slučaju, upravo zato što se maksimalno podređuje interesima momčadi, samo snaži uvjerenje o izvanserijskom potencijalu i karakternosti igrača koji će dugo godina biti među predvodnicima vatrene selekcije te top europskih razina nogometa u CItyju. Vjerojatno u budućnosti i nekog novog top kluba...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....