Tko god je imao čast upoznati Giovannija Rossu dobro zna koliko je sjajan tip. Bio je izvanredan nogometaš - u Izraelu je imao status božanstva, bio je i hrvatski reprezentativac, ali Rosso je više od svega uvijek bio čovjek. Kako se poznajemo gotovo 25 godina, tako je nakon mukotrpnog nagovaranja ipak malo popustio i pristao iznijeti priču o izraelskoj verziji “Survivora”, velikog showa u kojem je nedavno pobijedio i tako ponovno zasjao na naslovnicama njihovih novina. Rosso nije tip koji voli javno pričati o stvarima koje se ne tiču nogometa. Već je veliko iznenađenje bilo i to što je pristao sudjelovati u toj emisiji.
- Sve se to odigravalo još prošle jeseni. Nazvao me čovjek s televizije i rekao da sam među onima koje bi svakako htjeli imati u ‘Survivoru’. Ma, nije mi to bilo ni na kraj pameti i samo sam se zahvalio.
I što se onda dogodilo?
- Čovjek je uljudno zahvalio i rekao da su urednici i predvidjeli da se neću htjeti odazvati jer sam kao bivši nogometaš sigurno razmažen, naviknut na vrhunske hotele, a ne na surovo preživljavanje. Čak je i glavni šef tog projekta rekao kako sumnja da bih tamo preživio dulje od jednog dana. E, tu su mi dirnuli žicu i samo sam poručio neka mi dostave ugovor. A tom tipu s televizije sam ponudio okladu u ručak. Moja je samo pobjeda, a sve drugo je njegovo.
Dakle, osim 250 tisuća američkih dolara, još ste zaradili i ručak?
- Nije to baš 250 tisuća dolara jer vam dosta uzmu porez i još neke stvari, ali nije novac bitan. Prijavio sam se jer sam želio njima - a onda i sebi - pokazati da sam u stanju izdržati sve i svašta ako to doista odlučim.
I izdržali ste?
- Bilo je jako teško, u nekim trenucima gotovo neizdrživo, ali sport me odavno naučio disciplini, izdržljivosti i motivaciji. Dvadesetak dana jeo sam isključivo vodu i kokos, izgubio sam 18 kilograma. Bio sam kost i koža, hodajući kostur, ali ništa me nije moglo zaustaviti. Sve je to trajalo 46 dana, a odvijalo se na jednom otoku na Filipinima. Bilo nas je ukupno 18, sve redom poznate osobe u Izraelu.
U finalu ste uvjerljivo slavili?
- Svih sedam natjecatelja koji su ispali, dali su mi glas. Kažu da se takvo što ne pamti.
A čime ste ih tako ‘kupili’?
- To oni najbolje znaju... Znate, ja sam sportaš, ali i čovjek koji je kroz sport dodatno naučio da je u životu najvažnije biti čovjek. Mislim da su ostali natjecatelji to prepoznali, da su mi najviše zbog toga dali glas. Tamo je s nama bio i jedan bilder, sjajan tip, ali naviknut na puno jela, a mi smo dobivali nešto riže svaki dan. Kako sam vidio da je on potpuno klonuo, tako sam svoju rižu iz dana u dan davao njemu, a sebe sam hranio kokosom. Ma, nema šanse da do kraja života više kokos stavim u usta...
Rosso je već tri mjeseca tehnički direktor Maccabija Haife
Giovanni Rosso već je nekoliko mjeseci tehnički direktor Maccabija Haife, izravna veza između momčadi i kluba. Maccabi večeras igra uzvratnu utakmicu kvalifikacija Europske lige u Murskoj Soboti?
- Branimo 2:0 iz prve utakmice i nadamo se da će to biti dovoljno. Sezona je tek počela, još se slažemo, još ćemo dovesti nekoliko igrača...
Nakratko smo pogledali prema Poljudu, Hajduk mu je uvijek bolna točka?
- Na početku svake sezone vjerujem da je to ta, da ćemo uzeti naslov. Vidjet ćemo što će biti sada, ali čitam da ima dosta problema, a i Dinamo je daleko ispred svih.
‘Survivor’ kao primjer za Vitu i Chiaru
Rosso je u “Survivoru” imao i jedan poseban motiv.
- Bilo mi je važno da moja djeca Vito i Chiara vide da se radom i upornošću sve prepreke u životu mogu pobijediti. Nadam se da će im sport biti životni odabir. Vito već ima rezultate, on je lud za boksom i kadetski je reprezentativac. Chiara ulazi u svijet tenisa pa ćemo vidjeti... Tek joj je sedam godina, s mamom je, lijepo joj je.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....