Dinamo se potrošio, ali je nastavio tradiciju: Za Modre sad navijaju i Rijeka, i Gorica, pa i Hajduk!?

Imao je Dinamo u produžecima jake mišiće, još važnije, imao je Jakića i Mišića. Njihove bombe s više od 20 metara prelomile su utakmicu, tek u produžetku, malotko je očekivao toliku muku Modrih. Pogotovo kad je u 49. minuti isključen Keita, neuobičajeno, odgurno je Kastratija bez lopte uz aut-crtu, Zebec mu je dodijelio drugi žuti.

Od tog trena bilo je uglavnom pitanje koliko će Gorica izdržati s igračem manje, uspjela je momčad Siniše Oreščanina dogurati do produžetaka, za više od toga nije imala snage. Kad je Jakić pogodio pod gredu, bilo je jasno da će Dinamo teško ispustiti finale, kasnije je pobjedu pretvorio u uvjerljiv trijumf.

Dinamo je izborio svoje 23. finale hrvatskog Kupa, Modri dosad imaju 15 Rabuzinovih trofeja, zadnji su osvojili za njih daleke 2018., a zanimljivo, samo su jednom dosad ispali u polufinalu, od Hajduka 2010. Češće su ispadali u ranijim fazama Kupa nego u polufinalu, nastavili su i ovaj put tu tradiciju. Na stadionu u Velikoj Gorici, 19. svibnja igrat će protiv Istre i možda u tom trenu uza sebe imati i 'palčeve' Rijekinih, Hajdukovih i(li) Goričinih navijača.

Naime, ako Dinamo bude prvak i osvoji Kup, samo u tom slučaju i četvrti iz HNL-a ići će u Europu, okite li se Puljani svoji povijesnim trofejem, tada će 'europska granica' biti na tre mjestu u prvenstvu.

Odlučio je Damir Krznar, kao što je i najavio, izrotirati momčad u dvoboju Kupa, napokon je, možemo reći, poštedio umornog Joška Gvardiola. Nije bio niti na klupi, mladi branič preskočio je polufinale borbe za Rabuzinovo Sunce, vjerojatno će novu priliku dobiti u subotu u Koprivnici.

Kapetan Arijan Ademi, još jedan od onih koji su rijetko na poštedi, utakmicu je započeo na klupi, kao i Lovro Majer. Ipak, rezultat je bio nepovoljan, morali su obojica već na poluvremenu ući u igru. Dominik Livaković mjesto na crti prepustio je “specijalistu” za Kup Danijelu Zagorcu. Koji je time bio i kapetan, kad nema Ademija i Livakovića onda je Zagi taj. Na klupu se nakon lakše ozljede vratio Marin Leovac, a bio je tu opet i Izet Hajrović.

Svaki put ga vidimo u zapisniku pitamo se kakva je uopće njegova svrha u Dinamu, Hajrović je već odavno na izlaznim vratima i daleko u drugom planu, ali, eto, “još se ne da i još ga ima”. Čujemo da se ponaša vrlo profesionalno, trenira maksimalno, međutim s njim u Dinamu ne računaju, tu i tamo se pojavi ovako u zapisniku, tek toliko da ga se sjetimo. Ovog puta čak je i ušao u igru, kao šesta zamjena, ona dodatna u produžetku. Imao je Krznar sigurno dobre namjere s tih početnih 11, međutim, na kraju se momčad opet nepredviđeno potrošila, ponovno će za HNL morati nešto 'kemijati', a zaigrat će protiv Slavena bez Petkovića koji ima kartone, dok Gavranović još nije spreman.

Rotirao je Krznar, morao je silom prilika rotirati i Siniša Oreščanin. Naime, u odnosu na nedavni HNL dvoboj na istom mjestu, u Maksimiru, kad je Dinamo slavio 1:0, a Gorica imala u zadnjim minutama priliku za izjednačenje, Goričin trener nije mogao računati na čak četiri iznimno važna igrača.

Zbog ozljeda su izostali Lovrić, Kalik i Suk, a zbog crvenog kartona koji je dobio u prvenstvenom dvoboju s Lokomotivom, nije mogao igrati Steenvoorden. Bila je to Goričanima jedna od najvećih utakmica u klupskoj povijesti, zaslužili su istrčati u najboljem sastavu, međutim viša sila imala je drugačije planove, premda, da nisu tako rano ostali s igračem manje, tko zna, možda bi imali više mogućnosti i snage za senzaciju.