BIVŠI VATRENI JE ČOVJEK KOJI NE ODUSTAJE 'Nakon što se bolest pojavila i treći put, više nisam mogao igrati, ali trenerski poziv nisam mogao odbiti'

Kad je bio u najboljim igračkim godinama, doznao je da boluje od teške bolesti. Svašta čovjeku u takvim trenucima prolazi kroz glavu, no Nikola Pokrivač oduvijek je bio veliki borac pa je prihvatio i taj izazov i ušao u borbu. Nikad nije volio gubiti, odlučio je da neće izgubiti ni tu utakmicu protiv Hodgkinova limfoma. Karijeru je morao prekinuti, dvaput se vraćao nogometu u dresu Slavena Belupa, no kad se bolest vratila i treći put, bilo je jasno da zdravlje mora biti apsolutni prioritet.

- Imao sam 29 godina kad mi se to počelo događati. Vraćao sam se, ali nisam mogao davati sto posto sebe. Više nije išlo, nažalost bolest mi se vratila i treći put i morao sam završiti karijeru. Naravno da nitko ne voli kad se mora oprostiti na taj način, ali moraš to prihvatiti, s tim se pomiriti i ući u bitku za zdravlje koja je bila važnija i od nogometa i od svega ostalog - kaže Nikola, kojem su danas 33 godine.

Ronald Gorsic / Hanza Media / CROPIX

Nikola Pokrivač

Pobijedio je bolest

Kad se doznalo da mu je potreban donor da bi ozdravio, javili su se mnogi ljudi, i poznati i nepoznati. Puno ih se išlo testirati, još više je davalo podršku na razne načine. Naposljetku je pobijedio bolest nakon transplantacije koštane srži od majke Ane. Kaže da se sad odlično osjeća, a podrazumijeva se da mora paziti na prehranu i način života. Sve njegove prijatelje, kao i one koji su pratili njegovu borbu s bolešću, ugodno je iznenadila vijest da se kao pomoćni trener angažirao u stručnom stožeru zagrebačkog prvoligaša Rudeša.

- Želio sam ostati u nogometu. Hvala Bogu, sad sam zdrav, hvala treneru Tomislavu Ivkoviću koji me pozvao da budem s njim. Zahvalan sam i Nogometnom klubu Trešnjevka u kojem sam vodio kadete, ali ovo je ipak razina više. Iznenadio me Ivkovićev poziv, ali ni sekunde nisam bio u dilemi. Od njega mogu puno naučiti, a k tome je u pitanju seniorski nogomet, Prva liga, gdje ću bolje. To je idealna nadopuna mome trenerskom školovanju na Nogometnoj akademiji gdje sam upisao program za B licencu.

Zeljko Hajdinjak / Cropix / CROPIX

Neću preskakati stepenice

Rudeš je u teškoj situaciji, sa samo tri osvojena boda u 18 kola nalazi se na začelju ljestvice HT Prve lige te za pretposljednjom Istrom 1961 zaostaje znatnih 12 bodova.

- Mi smo tek došli, tek trebamo vidjeti kakva je situacija s igračkim kadrom. Bit će puno posla, pokušat ćemo dovesti nove igrače s kojima ćemo nastojati izboriti opstanak, iako će biti jako teško.

Nikola je kao igrač bio zadnji vezni s odličnim pregledom igre, suigrače je činio boljima, a svojim momčadima davao stabilnost. Nastupao je, između ostalih, za Varteks, Dinamo, Rijeku, Inter, RB Salzburg i Monaco, a od karijere se oprostio prije nešto više od godinu dana kao član Slavena Belupa. Kakvi su mu planovi u trenerskom poslu?

- Naravno da bih jednog dana negdje želio postati i prvi trener, ali nećemo preskakati stepenice. Idem korak po korak, a nadam se da će se za nekoliko godina i to dogoditi.

Kako gleda na HNL danas?

- Dinamo igra stvarno dobar nogomet, pokazao je to svojim odličnim rezultatima ove sezone. Malo me brine Hajduk, nije mu mjesto tu gdje je sad, ali naša liga je vrlo dobra. Kvaliteta raste iz sezone u sezonu, a sjajna je stvar što su izgrađeni novi tereni jer se odmah igra i bolji nogomet.

Vjerovao je u Vatrene

Pokrivač je skupio i 15 nastupa za reprezentaciju Hrvatske, nastupio je i na Europskom prvenstvu u Austriji i Švicarskoj 2008. godine, a kaže kako je od početka vjerovao da Vatreni u Rusiji mogu puno napraviti.

- Puno ljudi je govorilo da bi prolaz skupine bio uspjeh, no ja sam znao kakav igrački kadar imamo te sam i prije početka Mundijala najavio da možemo napraviti puno. Nije me iznenadilo drugo mjesto, jer su dečki sve utakmice dobili zasluženo, iako je možda nekima to drugačije izgledalo. Takav rezultat bit će teško ponoviti, svaka čast igračima. Svi zaslužuju pohvale, na čelu s izbornikom Dalićem koji je to stvarno odlično posložio, bez njega ne bismo stigli do srebra. Nakon Rusije se drugačije gleda na nas, svi u svijetu sad znaju za Hrvatsku, za naše igrače. Veliki uspjeh otvorio je mnoga vrata našim igračima i trenerima.