Šibenčanin Zlatko Nakić (71) koji već petnaestak godina živi na otoku Prviću, dobitnik je HNS-ove nagrade za životno djelo. Čovjek koji više od četrdeset godina radi u nogometu, najpoznatiji je bio kao tajnik mlađih reprezentativnih uzrasta, a smijenjen je u događaju koji su mediji podignuli na razinu skandala 2016. godine o čemu je sada javno progovorio.
Dogodilo se to na utakmici U21 vrste kad je Ivan Fiolić ušao u igru protiv Estonije, a nije ga bilo u zapisniku koji je podijeljen novinarima.
Trofej podmlatka bio je povod za intervju.
- Kad dobiješ takvu nagradu znači da si ostavio neke tragove svog postojanja i zbog toga sam i sretan i ponosan. Velike zasluge pripadaju mojoj supruzi i djeci koji su godinama imali razumijevanja za učestala izbivanja iz kuće. Inače, za mene je najveća nagrada povjerenje koje su mi dali ljudi iz HNS-a da budem sudionik u radu dobro osmišljenog stručno-selektivnog programa. Tadašnji predsjednik, pokojni Vlatko Marković, i glavni tajnik Zorislav Srebrić sa suradnicima osmislili su taj program, a provodio ga je Martin Novoselac kao glavni instruktor HNS-a, zajedno s regionalnim instruktorima Brnčićem, Vugrincem, Grnjom, Gudeljom i Ćukom. Predano su radili, selektirali sve igrače koji su postigli najveći uspjeh na SP-u Rusiji, osim Rakitića koji se kasnije pridružio U21 reprezentaciji. Svi ostali produkt su tog dobro osmišljenog stručno-selektivnog programa. Svima je jasno da se rezultati takvog rada vide tek nakon desetak godina - istaknuo je Nakić koji vjeruje kako je HNS imao viziju...
- Stručno-selektivni program je dugotrajan proces, a stvarao je, kao krajnji produkt, igrače, trenere, ali i suce kroz projekt zvan “talent program” koji je uključivao i sportske djelatnike, liječničku službu, fizioterapeute, psihologe, ostalu logistiku i administraciju. Tako su uz igrače, koji su najvažniji dio tog procesa, stasali i treneri. Izbornici Bilić, Dalić, Ladić, Grnja, Gudelj, Jeličić, Žitnjak, kao i mnogi drugi... Liječnici Bahtijarević, Vlahović, Dangubić, Rakić, Brajković, suci Jović, Strukan, Bel... i kao šlag na torti naša Iva Olivari. Martin Novoselac sa suradnicima regionalnim instruktorima i tajnicima radio je gotovo 300 dana godišnje, jer se ovakav rezultat može postići samo velikom predanošću, stručnošću i ogromnom ljubavi za ono što radiš. Dakle moja nagrada, nagrada je i svim tim ljudima s kojima sam imao čast surađivati. To je nagrada i tajnicima Kajfešu, Plazibatu, Živčiću, Belu, Zurku, Zohilu, logističarima Mesiću, Pilčiću, kao i mnogim drugim kotačićima koji su servisirali ovaj selektivni proces.
Zašto ste uopće kao pravnik posvetili život nogometu?
- Nogomet je interdisciplinarna djelatnost u čijem proizvodu, a to je sportski uspjeh, sudjeluju različite profesije. Normativna djelatnost, razni pravilnici i propozicije natjecanja sastavni su dio tog posla. Među ostalim poslovima, već skoro trideset godina djelujem i kao disciplinski sudac različitih natjecanja, a još sam aktivan kao disciplinski sudac u futsalu.
Što smatrate najvećim vlastitim uspjehom, a što neuspjehom?
- U nogometu ne postoji riječ “moje”. Tu postoji samo ekipni rad, svakodnevni zadaci i dokazivanje. Mi, koji smo godinama sportski djelatnici, najvećim uspjehom smatramo što imamo privilegij biti dio toga, a neuspjeh je svaka izgubljena utakmica naše ekipe. Kad sam prije nekoliko godina, na poziv predsjednika Marina Mikšića, došao pomoći u radu Vodica, osjetio sam ponovno što to znači klub, da je to mjesto okupljanja ljudi koji vuku isti konop u istom pravcu, puno malih mrava koji vrijedno rade i donose. To me je podsjetilo na vrijeme kada sam došao u Šibenik pod vodstvom ondašnjeg predsjednika Maksima Brkića, sjetim se prekrasne atmosfere, iznad svega dobrih odnosa svih članova kluba...
Brinuli ste se o mnogim kasnije velikim igračima. Sjeti li vas se tko i danas?
- Nadam se da sam mnogima ostao u lijepoj uspomeni. Ja ih se gotovo svih rado sjetim, pratim njihove karijere i radujem se njihovim sportskim uspjesima. Najveću radost mi čine božićne čestitke onih koji me se sjete tih dana.
Jako su vas pogodile optužbe i smjena s mjesta tajnika mladih reprezentacija zbog utakmice s Estonijom i “slučaja Fiolić”. Što se točno dogodilo?
- “Pogreška” koja se dogodila u Zaprešiću na uskrsni ponedjeljak 2016. godine na utakmici U21 protiv Estonije bio je jedan od najtežih trenutaka u mojem životu. Proglašen sam krivim i žigosan od strane svih medija, odbačen i izopćen, a da me nitko ništa nije pitao niti saslušao. Trebalo je to sve skupa izdržati, ne potonuti i ostati dostojanstven. Nikome nije u tom trenutku važno što si na otprilike 250 utakmica radio bez pogreške, cijeli ti život stane u jedan kvadratić u kojem je trebao biti upisan jedan “x”. Jako mi je važno da reprezentacija nije snosila nikakve sankcije jer je samo nekoliko dana ranije, pod vodstvom izbornika Nenada Gračana, izborila veliku pobjedu nad Španjolcima na njihovu terenu u Burgosu 3:0. Na ovo pitanje odgovorit ću protupitanjem. Je li moguće da na UEFA-inoj utakmici reprezentacija U21 pokraj četiri suca i delegata, na klupi sjedi igrač koji nije upisan u zapisnik, da u drugom poluvremenu uđe u igru, a da ga nema u zapisniku? Naravno da je to nemoguće. Bio je prijavljen u zapisnik utakmice. Za takav propust, ako je bio, isključivo bi bili krivi suci koji su dužni protokolom tri puta provjeriti sve sudionike susreta, kako igrače tako i službene osobe. To su oni savjesno odradili. Provjerili su prvi put u svlačionici sve prijavljene igrače i njihove brojeve na dresovima, drugi put prvih jedanaest igrača i njihovu opremu prije ulaska na teren za igru, a treći put je četvrti sudac provjerio službene osobe i pričuvne igrače na klupi. Četvrti sudac je prije ulaska u igru pričuvnog igrača dužan vidjeti je li prijavljen u zapisniku, njegov broj dresa i opremu koju ima, te evidentirati broj igrača koji izlazi iz igre. Odgovor je logičan: da je u zapisniku koji je predan sucu bilo sve ispravno. Istina je da tog igrača nije bilo u neslužbenom dokumentu koji radi UEFA-in djelatnik, a taj dokument je namijenjen za gledatelje i medije te je informativnog karaktera. Taj dokument ja nisam radio. Bio bih odgovoran da je u zapisniku utakmice bio prijavljen suspendirani igrač ili igrač pod lažnim identitetom, a tada bi utakmica bila registrirana u korist protivničke ekipe. Ali važno je naći Pedra, proglasiti ga krivim, objesiti i javno linčovati. To je inkvizicijski postupak koji ne doliči današnjim vremenima, koji bi svi ljudi uključeni u rad u sportu trebali osuditi. Ovaj trofej koji sam dobio satisfakcija mi je za sve, zahvalan sam članovima komisije i aktualnom rukovodstvu Saveza. Sviđa mi se njihov slogan da smo svi jedna obitelj. U poslu će uvijek biti pogrešaka, one su moguće, treba ih i ispaštati, ali prethodno čovjeku treba dati mogućnost da iskaže svoju obranu - nije skrivao Nakić da ga peče i boli kako je okrivljen i presuđeno mu je preko noći, doživio je to kao najveću nepravdu.
Prešli smo na druge teme - što je tajna uspjeha hrvatskog nogometa?
- Prvenstveno dobar rad s mlađim kategorijama u klubovima, dobro organizirana i vođena natjecanja mlađih dobnih kategorija, kvalitetna edukacija kadrova na Nogometnoj akademiji i dobro osmišljen te kvalitetno i odgovorno proveden selektivni proces na razini HNS-a. Jedna od ključnih vrijednosti jest domoljubni naboj koji je stvoren u najtežim vremenima u Domovinskom ratu i nakon njega, koji je rezultirao velikim uspjehom Vatrenih u Francuskoj, kasnije u Rusiji i Kataru.
Kakva je budućnost hrvatskog nogometa?
- Ako se nastavi ovako dobar rad s mladima u klubovima i ako se njeguje domoljublje svih igrača koji igraju u domovini i dijaspori, neće biti problema niti u budućnosti.
Kakva je perspektiva nogometa u vašem Šibeniku?
- Šibenik ima jaku tradiciju u nogometu i kroz povijest je ostvarivao zavidne rezultate. Bilježi se veliki broj igrača koji su potekli u Šibeniku ili se afirmirali kroz klub - Nadoveza, Rora, Ninić, Cukrov, Pauk, Računica, Slavica, braća Bulat, Schildenfeld, Ademi, Ćaleta-Car te Marko Bulat koji se vrlo dobro afirmira u Dinamu. Klub je imao i sposobno rukovodstvo, odano gradu i klubu. Zadužili su ga predsjednici Brkić, Dulibić, Krnić, Miletić, Mioč, Pauk kao i sportski djelatnici Šime Šupe, Marko Slavica i Marko Karadžole. Grad i Županija financijski su ga pratili. Tranzicija kluba kroz privatizaciju nije stabilizirala klub i često se mijenjao vlasnik. U takvim uvjetima nema kontinuiteta jer tu treba osigurati značajna financijska sredstva. Klubovi koji svake godine ne izbace dva mlada igrača na nogometno tržište, teško mogu opstati u najvišem rangu našeg natjecanja, koji je ujedno izlog za afirmaciju i prodaju mladih igrača. Klub se može stabilizirati samo ako dobar dio financija riješi kroz proizvodnju kvalitetnih igrača u svojoj školi. Taj proces traje dugo i iziskuje značajna ulaganja, a posebno, u stimulativne plaće trenera. Ljudi koji su nakon rata oformili Školu nogometa - Šime Šupe, Damir Marenci, prof. Ivan Mikelić, zajedno s trenerima i drugim sportskim djelatnicima, imali su kontinuitet u uvođenju mladih igrača u seniorsku ekipu. Ako se takav proces nastavi, budućnost neće biti upitna.
Čujemo da pišete knjigu. Koju poruku s njom želite poslati?
- Ono što nije napisano i zabilježeno kao da se nije ni dogodilo. Mnoštvo je ljudi koji su dali svoj veliki obol u radu na razvoju nogometa, kako u mojem gradu, tako i na nacionalnoj razini, te ne bih želio da budu zaboravljeni.