Vahid Halihodžić ima nevjerojatan peh. Četiri različite reprezentacije do sada je odveo na Mundijal, ali posao uglavnom nije završavao do kraja. Taman pred Svjetsko prvenstvo u tri slučaja uslijedio bi mu otkaz. Dogodilo mu se to s Obalom Bjelokosti, ponovilo Japanom, a onda i Marokom. Samo je s Alžirom završio ono što je započeo.
- To je rad koji traje godinama i svaki put se dogodi da netko preuzme ono što sam napravio. Reći ću vam što se dogodilo. Nisam želio pristati na to da predsjednici Saveza određuju 15 dana prije prvenstva koji će igrači ići na prvenstvo, a koji ne. Sponzori su željeli također odlučivati, političari. Nisu mogli na mene utjecati. Uvijek sam bio stava da sam ja taj koji bira sa svojim stručnim stožeromm, jer smo mi ti koji su napravili uspjeh i bio sam protiv toga da neko drugi odlučuje. Međutim, oni odlučuju o meni, oni su patroni, ti si sitna mala ribica, samo te maknu. OK, usput te i plate, ali igrati na Svjetskom prvenstvu? To se ne može platiti. Možete li zamisliti sa još tri nastupa na Svjetskom prvenstvu, kakav bi bio moj imidž, moj renome, kredibilitet? A ja znam da bi sa svim tim reprezentacijama napravio neki uspjeh. To je teško prihvatiti čovjeku koji toliko rada i truda uloži u jedan takav projekt. To je jedan ciklus koji traje četiri godine i netko ti to oduzme - kazao je Halilhodžić za N1.
Priznao je kako je to na njega ostavilo traume.
- Utakmice Svjetskog prvenstva gledaju milijarde ljudi. Danas kada putujem u Afriku, u Aziju, po Evropi, ljudi me prepoznaju. Možete li zamisliti kako bi to bilo da sam bio na ta tri svjetska prvenstva. Ni jedan trener nije uspio da se plasira s četiri reprezentacije, a još manje, tri puta da ne ode. To je jedna trauma koju je strašno teško probaviti i prihvatiti. Čak i kao igrač sam imao slične traume. Htio sam postati najbolji strijelac Svjetskog prvenstva, da doživim pravu afirmaciju, međutim ni to mi se nije dogodilo. Tako da imam neke svoje traume koje bole, ali život teče dalje. Za sada sam zdrav, ali vjerojatno sve to što se događalo tokom mog života i mojoj karijeri, sve to utječe i na zdravlje - kazao je.
S Marokom je završio nakon što je odlučio kako na SP neće voditi Hakima Ziyecha i Noussaira Mazraouija.
- Zamislite da ja igrača s kojim sam otišao na Svjetsko prvenstvo izostavim, a povedem momka koji mi je sve vrijeme pravio probleme? Kada sam o tome odlučivao sebi sam postavljao pitanje kako bih se ja osjećao? Dao sve za reprezentaciju i na kraju "hvala lijepo, ti izađi, a ja da stavim ovoga što pravi probleme zato što je neki predsjednik odlučio ili netko iz politike da on ide". To nije stvar sporta. To je za mene stvar ponosa. To bi me tištilo u životu. Znam kako je meni bilo kada mi je učinjena nepravda u reprezentaciji bivše države, koliko sam ja to teško prihvatio. Znao sam da sam bolji od svih, ali neki drugi su igrali. To je teško prihvatiti. Ja sam se time vodio i kao trener.
Nije isključio kako će mu Maroko biti i posljednji angažman u karijeri iako na stolu ima ponuda.
- Nikad u životu nisam imao više ponuda nakon odlaska iz Maroka. Strahovito puno sam imao ponuda, čak i sa ovih prostora, puno me i nekih reprezentacija kontaktiralo. Vidjet ću na ljeto, ali ovo što se dogodilo sa Marokom, mislim da će biti moj zadnji angažman. Ne mogu reći je li to kraj. Bilo je ponuda koje je teško odbiti, pogotovo u ovim godinama kada financijski dobiješ višemilijunske ponude. To je toliko novaca da bi samo budala odbila. Ali, meni nije bitan samo novac. Ja sam taj koji mora imati volju, želju. Kada to nemam, novac me ne može povući da radim. Novac me nikada nije ni vodio, iako sam zaradio puno novca u karijeri, ali nikada to nije bio smisao mog angažmana bilo gdje - kazao je Halihodžić za N1.