Ne tako davno, prije 12 godina, o Baselu se govorilo kao o primjeru stabilnosti i pravog smjera za dobar dio europskih klubova. Tada je švicarski klub porazio Manchester United 1:0 u grupnoj fazi Lige prvaka, kasnije i slavio protiv Bayerna istim rezultatom u prvoj utakmici osmine finala˝, pa ipak primio sedam "komada" u uzvratu. Europa je, unatoč tomu, veličala okrenutost domaćim talentima, razboritost na tržištu i bučnu podršku vjernih navijača. Do danas, kada je član Basela postao i jedan od najistaknutijih talenata hrvatskog nogometa Marin Šotiček, situacija se dramatično promijenila, a klub se minule sezone zatekao razmišljajući o opstanku u ligi.
Odgojili velikane
Šotiček ima niz razloga gledati Basel kao izvrsnu razvojnu sredinu, budući da je drugi po redu najtrofejniji klub tamošnje Super lige (20 naslova prvaka, Grasshopper 27) odgojio ili pokazao put danas prvoklasnim nogometnim imenima. Činio je to posvećenosti domaćim i mladim igračima. Dovoljno je vratiti se u spomenutu 2012. i ogled s Bayernom. Sedam Švicaraca nalazilo se među prvotimcima, a od toga je četvorka došla iz toliko hvaljenih omladinskih klupskih pogona - Yan Sommer, Granit Xhaka, Fabian Frei i Xherdan Shaqiri usprotivili su se Bavarcima. Tada smo eventualno mogli govoriti o perspektivnim mladićima, danas su to (izuzev Freija) igrači koji su prošli najveće lige svijeta i top klubove, te posljednjih godina slovili za ključne igrače reprezentacije.
Znamo da su članovi Basela bili i Ivan Rakitić, te Mohamed Salah, od novijih imena na sceni Noah Okafor, Brael Embolo, Manuel Akanji i kratkotrajno Riccardo Calafiori, koji tek postaje zvijezda. Klub je tada bio izuzetno hvaljen i kao dosljedna sredina, čemu u prilog ide i činjenica da su ga od 2000. do 2012. vodila samo tri trenera, što je gotovo pa neviđen fenomen u modernom nogometu.
Basel je u svoja najslavnija vremena, posebice kada je povezao osam ligaških titula u razdoblju od 2010. do 2017., bio atrakcija s redovitih 20 do 30 tisuća ljudi na domaćim utakmicama, u zemlji u kojoj nogomet vodi ogromnu bitku za gledanost s alpskim skijanjem i hokejom na ledu. Međutim, osam zaredanih titula posljednje je što smo od Basela vidjeli izuzmemo li iz jednadžbi Švicarski kup 2018./2019., a taj pehar ionako nije izliječio bijes i frustracije navijača jer u ligaškoj domeni završili su čak 20 bodova iza ljutitog rivala Young Boysa. No, situacija nije pošla po zlu 2019., krah Basela označit ćemo dvije godine ranije, kada je klub promijenio predsjednika.
Čudne odluke
Bernhard Heusler samoinicijativno je napustio Basel prije sedam godina, klupski dužnosnici i navijači su ga obožavali, kasnije će dobiti i titulu počasnog predsjednika. Naslijedio ga je medijski poduzetnik Bernhard Burgener, a čini se da im je zajedničko samo ime, jer novi predsjednik donijet će niz čudnih odluka. Burgener je želio ispratiti dotadašnju logiku razvitka lokalnih igrača, no prva mjera bit će mu redukcija plaća radi uštede, što je otjeralo iz kluba iskusne adute poput Janka i Doumbije, zatim i trenera Ursha Fischera, kojem je predsjednik odbio produžiti ugovor iako je prethodno uzeo dva naslova.
Umjesto Fischera, postavljen je Raphael Wicky, koji nije imao praktički nikakvog iskustva, no vodio je mladu momčad. Burgener će zatim postaviti i "svog čovjeka" na mjestu sportskog direktora - Marca Strellera, koji je prethodno radio samo kao predstavnik kluba, stoga nije bio "na ti" s tržištem. Navijačima se takvi potezi nisu svidjeli, optuživali su Burgenera da zapošljava na temelju poznanstva i prijateljstava, a kad su s Wickyjem ostali bez naslova prvi put u osam godina bilo je jasno da su imali pravo negodovati.
U idućoj sezonama i pod raznim trenerima uslijedit će jedni od najlošijih rezultata u modernoj povijesti kluba. Porazom od Apollon Limassola u kvalifikacijama Europske lige 2018./2019., prvi put u 14 godina Basel se nije uspio kvalificirati u grupnu fazu nekog europskog natjecanja, a iste jeseni Young Boys ponizit će ih 7:1, potvrdivši da je njihova dominacija stvar prošlosti. Ista je stigla i u financijskom obliku - Burgener je 2019. godinu Basela zatvorio u minusu od 20 milijuna eura, što je dotad bilo nezamislivo, a navijači će izaći na ulice i strogo se usprotiviti predsjedniku, a "rat" će trajati mjesecima.
‘Pokopali klub‘
U doba korona pandemije navijači se nisu mogli okupljati na prosvjedima, no u centru grada naizmjenično su dolazili odlagati šalove i rekvizite, te podigli spomenik klubu, imputirajući da je Basel mrtav. Na istom mjestu gdje su proslavili tolike titule, najveći vjernici "pokopali" su klub... U takvoj atmosferi Burgener nije dugo izdržao, premda u oproštajnom pismu 2021. godine nije želio priznati da ga kritike diraju.
Tada na predsjedničku stolicu sjeda David Degen, a navijači su ga prihvatili kao simbol novog početka, iako se ni taj ne odvija sukladno očekivanjima. Prošle sezone ispali su iz kvalifikacija za Europsku ligu od Tobola, a po prvi put nakon 1998. završili su u donjem domu (9. mjesto) i zaigrali u ligi za ostanak. Iako posljednji rezultati, kojima su se s dna ljestvice uzdigli na sredinu, sugeriraju da bi se velikan polako, ali sigurno mogao vratiti na stare staze slave, te da je najgore razdoblje ipak ostavljeno u prošlosti, najbolji dani Basela u još su starijim povijesnim knjigama...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....