Bio je moj veliki idol, imao sam njegove postere iznad kreveta. Kad smo, kao djeca, na ulici igrali nogomet, gotovo svi dječaci htjeli su biti Cruyff, no ja sam uvijek htio biti Neeskens. Iznimno mi se sviđao njegov stil igre, posebno njegova borbenost na terenu, klizeći startovi i način kako je izvodio penale. Prošlog je vikenda dosuđeno puno penala, ali gotovo svi su promašeni. Stručnjaka više nema...
Navedene rečenice sjetno je izgovarao nizozemski izbornik Ronald Koeman, komentirajući činjenicu da je u nedjelju, u dobi od 73 godine, prestalo kucati srce velikog Johana Neeskensa. Čovjeka koji je, uz bok svojem imenjaku Cruyffu, činio vitalnu osovinu veznog reda Ajaxa i "oranja" ranih sedamdesetih godina, u romantičnim vremenima totalnog nogometa.
Jedan od najuniverzalnijih
Nakon što su s Ajaxom triput (1971.,1972., i 1973.) pokorili Europu, nacionalnu selekciju doveli do srebra na SP-u 1974. (Neeskens zabio iz kaznenog udarca u finalu protiv domaćina Njemačke, a s Nizozemskom izborio i završnicu sljedećeg Mundijala), te kao igrači Barcelone osvojili španjolski Kup 1978., dvojica Johana sada, dakle, zajedno predvode nebesku nizozemsku "all star" momčad, a u dane kada su dominirali ovozemaljskim travnjacima, vratili smo se uz doajena hrvatskog novinarstva Miroslava Redea.
- Neeskens je bio čvrst, odrješit i nezadrživ, jedan od najuniverzalnijih igrača tog Ajaxa. Bio je desna "spojka" i imao veliki radijus kretanja, s obzirom na to da su izmjena mjesta i utrčavanja u prazan prostor bili "forte" Ajaxove igre. U ono doba glavne nizozemske zvijezde bili su Cruyff, Keizer i Neeskens, a tek onda svi ostali. Za Neeskensa se može reći da je bio druga najveća zvijezda Ajaxove velike momčadi s početka sedamdesetih - rekao je Rede o legendarnom veznjaku pa nastavio:
- Tehnički nije bio toliko profinjen, koliko je bio prodoran, a imao je i snažan udarac. Nije imao Cruyffovu virtuoznost, ali je tjelesno i kondicijski bio moćniji od njega te posjedovao probitačnost potrebnu toj Ajaxovoj momčadi, koja je dovela nogometnu igru do razine telepatske suradnje. To je jedina momčad koju sam vidio, osim Honvèda, za koju se može reći da je igrala telepatski nogomet. Njihova igra bila je toliko osmišljena, treneri Rinus Michels i Stefan Kovacs to su maksimalno dotjerali, da prema mojem mišljenju, nijedna momčad nikada nije tako igrala, osim eventualno Barcelone u nekim fazama. Bili su toliko ukomponirani da su na terenu djelovali kao jedno. Tehnički i intelektualno, taj je Ajax bio iznad svih.
Beskompromisni penali
Neeskens se u Ajaxovom dresu tri godine zaredom popeo na krov Europe, a naš je sugovornik sjedio u novinarskim ložama i Wembleyja 1971., i De Kuipa 1972., i Stadiona Crvene zvezde 1973., te antologijskim trijumfima "kopljanika" svjedočio iz prve ruke.
- Bio sam jedini hrvatski novinar koji je izvještavao sa sva tri finala Kupa prvaka, u kojima je Ajax osvajao naslove. S osobitim sam zanimanjem gledao finale 1971., s obzirom na to da je moj suigrač iz Partizana, Velibor Vasović, bio kapetan Ajaxa, i to prema izboru suigrača. Bio je, dakle, kapetan Cruyffu, a ja sam u juniorima Partizana, bio kapetan Vasoviću - ispričao nam je 85-godišnji novinarski bard pa dodao: - Pratio sam taj Ajax i nastojao proniknuti u srž njihove igre, a ta se srž ogleda u tome da su suradnju, uz pojedince koji su bili bravurozni, doveli do savršenstva.
Do savršenstva je Neeskens doveo i način kako je izvodio kaznene udarce, odnosno jedanaesterce. Nije tu bilo puno filozofije, ali bilo je znanja i hrabrosti. Zalet i šut punom nogom - "pod prečku". Zvuči jednostavno, ali u današnje vrijeme ne viđamo to često...
- Današnji igrači fatalno griješe jer nisu, u pogledu izvođenja jedanaesteraca, naučili ono što su trebali naučiti sa sedam, osam ili deset godina, odnosno treneri ih to, nažalost, nisu naučili. To znači da 80 ili 85 posto obranjenih udaraca s bijele točke ide plasirano poludesno i poluvisoko. Događa se da četiri-pet igrača puca poluvisoke lopte koje vratari brane, a da i šesti i sedmi svejedno pucaju na jednak način. Ta neinteligencija i neznanje me, u negativnom smislu, fasciniraju. Čak i ako tri igrača pucaju krivo, četvrti će također, to mi nije jasno, to je jedina stvar koja me zbunjuje čak i kod našeg Luke Modrića. On je nogometni genij, ali ne znam zašto radi istu pogrešku i tako izvodi kaznene udarce, odnosno jedanaesterce. Čak je i C. Ronaldo počeo tako plasirati lopte, a prije to nije radio - rekao je Rede pa zaključio:
- Ako se puca pola metra od grede i pola metra od lijeve vratnice, golman to ne može braniti. Neeskens je bio jedan od onih koji su se uzdali u snažan šut, i bio je vrlo uspješan u izvođenju udaraca s bijele točke. Odlučio bi se u koju će stranu pucati, zaletio se i puknuo punom snagom, s uvjerenjem da će zabiti.
Potaknuti Redeovim riječima, za sam kraj napravit ćemo malu inverziju i referirati se na ono što je rekao Koeman. Stručnjaka više nema... ali ostat će vječna uspomena.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....