Brazilska ikona u suzama, nakon trofeja eruptirale su emocije‘: ‘Ovo je najsretniji dan u mom životu‘

Dvadeset i pet velikih trofeja, uključujući šest naslova La Lige i pet titula Lige prvaka. Do subote je tako izgledala kategorija "postignuća" u Marcelovu impresivnom nogometnom životopisu, a onda se dogodila značajna preinaka - u vidu osvojene Cope Libertadores.

Fluminense, za koji legendarni brazilski bek nastupa od veljače, na mitskoj je Maracani, pred više od 69.000 gledatelja, pobijedio Bocu Juniors (2-1) nakon produžetaka i tako osvojio prvi naslov najbolje momčadi Južne Amerike u klupskoj povijesti. Bio je to, ujedno, prema njegovom osobnom poimanju - i Marcelov najvredniji trofej u bogatoj karijeri.

- U Madridu će me razumjeti, ovo je moj najvažniji naslov na klupskoj razini. Radi se o klubu u kojem sam odrastao, Fluminense me odgojio i dao mi sve alate da ostvarim veliku karijeru. Real živi u mom srcu, ali o Fluminenseu mi je teško čak i govoriti - rekao je emotivni Marcelo nakon utakmice za ESPN.

- Živim najljepši trenutak svoje karijere. Vratio sam se u domovinu nakon 16 godina, sin me je gledao kako osvajam Copa Libertadores. Rekao mi je da ćemo osvojiti, znao je da osvajamo, a ima tek osam godina. To je prelijepo. Radost navijača nema cijenu, ovo mi je najsretniji dan u životu - dodao je.

Marcelove emocije sasvim su razumljive kada ih stavimo u kontekst njegove priče. Fluminense je, naime, kolektiv koji je odigrao ključnu ulogu na Brazilčevu sportskom, ali i životnom putu.

Rasplesanog Marcela možete pogledati OVDJE.

Marcelo je bio dijete iz siromašne obitelji, a spas od surove zbilje i egzistencijalnih problema potražio je, kao i milijuni druge djece iz Rio de Janeira, u nogometu. Počeo je, kao devetogodišnjak, s futsalom, da bi ga četiri godine poslije zahvaljujući njegovu raskošnom talentu zamijetili ljudi iz Fluminensea i s vremenom mu otvorili vrata nogometnog raja. U brazilskom je prvoligašu mladi Marcelo, koji se već tada isticao kao hitronog i ofenzivno vrlo moćan bek, uživao status klupskog dragulja. Njegov sjaj s godinama je zabljesnuo i Realove skaute, pa se brazilski branič u siječnju 2005. preselio na Santiago Benabéu i u idućih 15 godina za "kraljeve" odigrao 545 utakmica u svim natjecanjima, postigavši pritom 38 pogodaka i upisavši 103 asistencije te ostavivši monumentalan trag u povijesnim knjigama kao najtrofejniji igrač u povijesti madridskog kluba.

Marcelovu proslavu osvojenog naslova pogledajte OVDJE.

Od Fluminensea do Fluminensea. Tako bismo, dakle, mogli opisati Marcelov nogometni ciklus. U jeseni svoje karijere, s 35 godina na leđima, vratio se u klub koji ga je postavio na noge, te je, noseći njegove boje, osvojio Copu Libertadores.

Brazilska ikona odigrala je 76 minuta subotnjeg finala protiv Boce, a ostatak utakmice odgledala s klupe za pričuve. Posebno je upečatljiv trenutak iz 99. minute, kada je Keno glavom spustio loptu za Johna Kennedyja na vrhu šesnaesterca, a ovaj sjajnim udarcem iz prve pogodio donji desni kut Bocinih vrata.

Bio je to pogodak koji je Fluminenseu donio pobjedu, a čim je lopta prešla gol-liniju, Marcelo je briznuo u plač - znajući da je gotovo. Osim što je zaokružio svoju priču u Fluminenseu, Marcelo je postao tek 14. nogometaš u povijesti kojem je pošlo za rukom osvojiti i Ligu prvaka i Copu Libertadores.