Sjeti se, Barbara... Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana. Predmetne stihove slavni francuski pjesnik Jacques Prévert zapisao je na svitak 1946. godine i njima otpočeo svoju čuvenu poemu "Barbara", a 78 godina kasnije u spomenutom lučkom gradiću (139.456 stanovnika), smještenom na samom zapadu Bretanje - prestalo je kišiti - barem u nogometnom smislu.
Stade Brestois 29, klub koji nikada ranije, kroz svoju 121-godišnju povijest, sezonu u najjačem razredu francuskog nogometa nije završio na mjestu višem od osmog (ni participirao u europskim natjecanjima), i koji je uoči aktualne kampanje bio jedan od najizglednijih kandidata za ispadanje u niži rang, nakon posljednjeg kola Ligue 1 završio je na senzacionalnom trećem mjestu i izborio povijesni plasman u Ligu prvaka. Momčad sa stadiona Francis Le Blé (15.931 sjedala), dakle, osigurala je ulaznicu za prestižni banket europske nogometne buržoazije, gdje će ponosno sjesti za isti stol s ostalim neočekivanim gostima iz liga Petice kao što su Girona, Bologna, Aston Villa i Stuttgart.
Trener bez angažmana od 2011.
Brest je novi milenij dočekao tavoreći labirintima francuskog trećeligaškog nogometa, da bi u sezoni 2003./2004., na pogon mladog i potentnog Francka Ribéryja, izborio promociju u Ligue 2. Šest godina kasnije, klub je dohvatio i prvu ligu, no nakon tri godine ponovno se vraćaju drugoligaškom društvu. "Gusari" su, dakle, nemirno plovili vodama francuskog klupskog nogometa, a 2019. se ponovno usidrili među francuskom elitom, no njihov se brod nastavio opasno ljuljati i naredne tri sezone, sve dok trenersko kormilo nije preuzeo Éric Roy.
Njegovo imenovanje među brojnim je Brestovim navijačima izazvalo znakovito podizanje obrva i višestruke upitnike nad glavama budući da je 56-godišnji Francuz posljednji put kao trener radio još 2011. u Nici. Nakon toga je bio konzultant i stručni komentator na beIN Sportsu, odnosno France Télévisionsu, te je obnašao dužnost sportskog direktora u Lensu (2017.-2019.) i Watfordu (2019.-2020), da bi se, u siječnju 2023., nakon gotovo 12 godina, na poziv Brestovog sportskog direktora Grègoryja Lorenzija, vratio trenerskom pozivu - i to u velikom stilu. Prošlu je sezonu završio na 14. mjestu, u zoni sigurnoj od ispadanja, da bi u ovoj režirao istinsku senzaciju.
- To je svjetsko čudo! U kontaktu sam s predsjednikom Denisom Le Saintom i bivšim igračima koji rade u klubu. Gledao sam nekoliko njihovih utakmica ove sezone, stvarno ih je išlo, igraju brz nogomet i imaju puno stranih igrača, sada je samo pitanje hoće li ostati svi na okupu. Redovito me kontaktiraju mnogi moji prijatelji iz Bresta i svi očekuju da bih se ovih dana mogao i pojaviti na tamo na proslavi, a tome se i ja nadam - rekao je za Jutarnji list Drago Vabec, legendarni napadač Dinama i Bresta, koji je crveno-bijeli dres nosio od 1979. i 1983., te je od strane navijača i medija (Quest France i Le Telegramme) proglašen za najboljeg Brestovog igrača svih vremena.
Otegotne okolnosti
Početak ovosezonske priče, međutim, za momčad sa sjeverozapada Francuske bio je obilježen izuzetno negativnim tonovima. Tijekom prijelaznog roka klub je napustio najbolji igrač Franck Honorat (Borussia Mönchengladbach), a njegovim su stopama otišla još dvojica članove udarne postave, veznjak Haris Belkebla (Ohod Club) i stoper Jean-Kévin Duverne (Nantes), te još dvojica braniča i potencijalnih prvotimaca, Christophe Hérelle (Metz) i Noah Fadiga (Gent). Osim Honorata, koji je prema Bundesligi otišao u transferu vrijednom osam milijuna eura, svi ostali navedeni Brest su napustili kao slobodni igrači, bez odštete, a pored kadrovskih problema, pojavili su se tako i oni financijski.
Klub se u dodatnim gubicima, kao i mnogi drugi francuski prvoligaši, našao zbog fijaska sa španjolsko-kinesko tvrtkom MediaPro i neisplaćenog novca na račun TV prava. Kada se u računicu postavila i varijabla smanjenja broja klubova u Ligue 1 s 20 na 18, projekcije uoči sezone predviđale su grčevitu borbu za preživljavanjem. Slijedom svih otegotnih okolnosti, nad Francis Le Blé stadionom već su se počeli akumulirati gusti kumulonimbusi gorčine, frustracija i defetizma, no Lorenzi i Roy razbucali su olovnosive oblake, i u nebeskom svodu nad Brestom stvorili procjepe kroz koje su ponovno zasjale zrake perspektive.
Za razliku od ostatka lige, koji se fokusirao na mlade igrače, Lorenzi je u prvi plan stavio iskustvo i stabilnost, te momčad gradio uglavnom oko prekaljenih i prokušanih snaga (šesti najstariji sastav lige, prosjek 26 godina), osnaženih ponekim mladim lavom, a Roy onda iz postojećeg kadra izvukao maksimum i stvorio kompaktan kolektiv koji je u 34 ligaške utakmice upisao 17 pobjeda, deset remija i sedam poraza, prikupivši tako 61 bod, osvojivši treće mjesto u francuskom prvenstvu i plasman u LP, te ispisavši daleko najsjajnije stranice Brestovih povijesnih knjiga.
- Ovo je najveći rezultat u povijesti Bresta. U moje vrijeme to je bio mali klub, čim sam došao ispali smo u drugu ligu, a onda se u sljedećoj sezoni vratili u prvu. Ovo je doista velika stvar, a vidjet ćemo što će se događati dalje - istaknuo je Vabec, a onda i govorio o Brestovoj nogometnoj kulturi, odnosno navijačima: - Dominantni klubovi u Bretanji su Rennes i Nantes, ali Brest ima daleko najbolje navijače. Stadion se nalazi u centru grada, a atmosfera je uvijek luda. Navijači nisu agresivni ni problematični, ali gorljivo podržavaju svoj klub, bez obzira gubio on ili pobjeđivao.
Del Castillo vođa navale
Što se samih postavki na terenu tiče, zaštitni znakovi igre Royevih trupa su visoki blok, presing i brzi reposjed, kojima minimaliziraju manevarski prostor za suparničku kreaciju, a o tome koliko su ove sezone bili učinkoviti u osujećivanju suparničkih napada slikovito govori podatak da je Brest, prema podacima Sofascorea, najuspješnija momčad Ligue 1 po broju prosječno oduzetih lopti (20). U Brestovoj navali ključnu ulogu nosi 28-godišnji krilni napadač Romain Del Castillo, najbolji strijelac (8) i asistent (8) Royeve momčadi, koji, u kombinaciji s 32-godišnjim bekom Kennyjem Lalom (dva gola, tri asistencije), desnu stranu čini udarnim Brestovim koridorom.
Del Castillov centaršut ovih dana vrlo visoko kotira na europskoj razini, a ako tome pridružimo i precizna ispucavanja 33-godišnjeg vratara Marca Bizota, ne čudi što je upravo Brest uvjerljivo najuspješnija momčad francuskog prvenstva po prosječnom broju točnih dugih lopti (31.6). Lijevom stranom gospodare bek Bradley Locko, koji sa svojih 22-godine predstavlja najmlađeg lava u prvoj jedanaestorci, i 26-godišnje krilo Jérémy Le Douaron, dok središnji dio obrane drže 29-godišnji kapetan Brendan Chardonnet i njegov, pet godina mlađi kolega Lilian Brassier, a veznim redom dirigiraju 30-godišnji Pierre Lees-Melou i 25 godišnji Mahdi Camara. U vrhu napada stoji 29-godišnji i 190 centimetara visoki Steve Mounié (šest golova i dvije asistencije), jedan od najdominantnijih igrača lige u skok-igri, čijim spuštanjem dugih lopti, odnosno Bizotovih ispucavanja, nerijetko započinju Brestove napadačke akcije.
Momčad od 100 milijuna eura
Unatoč, dakle, činjenici da u momčadi Bresta nema izraženih zvijezda, da je klub u posljednja dva prijelazna roka potrošio svega 3,5 milijuna eura na pojačanja (tri milijuna za Camaru i 500.000 za Locka), odnosno da je njihov igrački kadar, s ukupnom tržišnom vrijednošću od 100 milijuna eura - šesti najjeftiniji u cijeloj ligi - to nije spriječilo "gusare" da u minuloj sezoni ugrabe povijesno visok plijen, ostvare najbolji plasman otkad postoje i dođu do premijernog europskog iskoraka. Usporedbe radi, prvoplasirani PSG raspolaže deset puta (1,2 milijarde eura), a drugoplasirani Monaco gotovo tri i pol puta (347,2 milijuna) skupljim rosterom. Prema podacima FBrefa, nadalje, PSG svojim igračima godišnje kroz plaće isplati 293 milijuna eura, Monaco 58,4 milijuna, a Brest oko 14 milijuna, što ga svrstava u isti ekonomski razred s, primjerice, Le Havreom, Metzom, Montpellierom i Reimsom, klubovima koji su minulu sezonu francuskog prvenstva završili pozicionirajući se između devetog i 17. mjesta na ljestvici. Osim toga, Brestov Le Blé stadion ne ispunjava Uefine standarde pa će "crveno-bijeli" domaće utakmice Lige prvaka igrati na stadionu u Guingampu.
Referirajući se na uvodni dio teksta, možemo, dakle, zaključiti kako između Bresta i Préverta postoji još jedna poveznica, a to je - nadrealizam. Iz tog je avangardnog pokreta, naime, "pjesnik Pariza" svojedobno proizišao, a istom bismo umjetničkom smjeru mogli pripisati i Brestovu romantičnu baladu, koja će se sljedeće sezone izvoditi u polifoniji s himnom Lige prvaka.