Ništa od transfera: Sammir je zatočenik Maksimira jer ponuda jednostavno - nema

Prošlo je 1925 dana otkako je Sammir prvi put u životu sletio u Zagreb. Bio je Dan mrtvih 2006., mladi, tada malo poznati devetnaestogodišnjak, iz Brazila stigao je na šestomjesečnu probu. Bez neke velike medijske pompe, tko je uopće znao tko je taj dečko... U Dinamu je tada glavna zvijezda njegov sunarodnjak Eduardo da Silva, baš je koji tjedan ranije u Maksimiru zabio Englezima.

Luka Modrić iz dana u dan postaje najveći Dinamov i reprezentativni nogometni brand, Slaven Bilić u tom je trenutku jedna od najpopularnijih osoba u Hrvatskoj, Mladen Petrić novo 'otkriće’, Vedran Ćorluka 'bek za Manchester’, Vukojević je rastao u nasljednika Nike Kovača...

Nogomet je u Hrvatskoj živio vrlo bajkovito, Dinamo je u svojoj svlačionici imao pregršt budućih zvijezda, kojima su milijuni eura 'stajali na dlanu’. Tko bi u takvoj euforiji uopće obratio pažnju na nekog Brazilca, jednoga od onih brojnih koji su defilirali Maksimirom i brzo, obično netragom, nestajali. Tko bi rekao da će šest godina kasnije taj Brazilac biti suigrač spomenutim zvijezdama u 'kockastom’ dresu, ali i ono što je bitno za ovu priču, da će i dalje biti u Dinamu.

Sammir će, dakle, biti u Dinamovom zrakoplovu za Tursku u srijedu, bit će mu to 13. i već sedme zimske pripreme s Modrima. U nekim drugim, romatičarskim vremenima, bio bi to niz hvale vrijedan, međutim, u današnje je vrijeme to, prije svega, neslavan rekord. Jer, niti Sammir niti Dinamo nisu očekivali da će se toliko dugo zadržati u Maksimiru. I upravo su te zimske pripreme, kad je Sammir u pitanju, uvijek jednako intrigantna tema.

- Volio bih otići, dugo sam ovdje, ovo bi mi mogle biti zadnje pripreme s Dinamom - obično poruči Sammir na kraju jesenske polusezone, kada čeka na odmoru u Brazilu poziv iz Maksimira koji će mu promijeniti život. No, onda se vrati u Zagreb, u hladni Zagreb i počinju problemi. Depresija, činjenica da ponude iz inozemstva nema, dani prolaze i on je još uvijek ovdje. Isti scenarij koji smo gledali svih zadnjih zima, hoće li se ponoviti i sad? Sammir je opet nedavno najavio da neće potpisati novi ugovor s Dinamom, da bi volio otići. Vrtilo se nekoliko tjedana da bi mogla sletjeti neka ponuda, spominjao se i interes kijevskog Dynama, prije toga Metalista iz Harkiva. Međutim, ništa. U Kijev je otišao Vida, prije njega u Njemačku Badelj, prije njega otišli su Mandžukić, Čale, Schildenfeld, Pokrivač, Modrić, Ćorluka, Eduardo...

Zadnjih dana priče o ponudama za Sammira više ne izlaze iz maksimirskih hodnika, zato što ih jednostavno - nema. A kreću još jedne zimske pripreme. Što možemo ovoga proljeća očekivati od Sammira? Prije dvije godine kod Vahida Halilhodžića u Turskoj ulovila ga je teška depresija. Ni s kim se nije družio, s trenerom ionako nije bio na 'ti’, trenirao je odvojeno. Bio je bolestan, ozlijeđen, zapravo - uvrijeđen. Bio je potpuno odsutan, nije trenirao kako treba...

Sad po 13. put kreće na Dinamove pripreme, već tko zna koji put s istom mišlju 'valjda su ovo zadnje’. Razlika u odnosu na prošlu godinu je samo jedna, sad je hrvatski reprezentativac. Ali, ponuda i dalje nema, a vrijeme i godine idu. Sammiru je, štogod rekao, sve više dosta Dinama, a i Dinamu je, polako, dosta Sammira i tog začaranog kruga. Ne vide ga više u dugoročnim planovima, Kruno Jurčić također bi htio da se Sammir proda, da se taj teret koji nosi njegova prodaja i sve oko nje, napokon nestanu. Međutim, njegovo najbolje proljeće bilo je prije četiri godine, 2009. je u nastavku sezone zabio četiri gola i upisao četiri asistencije, ali nikad dosad nije mu drugi dio sezone bio uspješniji i bolji do prvoga.