Mamić apelira premijeru: ‘Milanoviću, spasi hrvatski nogomet od tih huligana!’

Prvo su ih vrijeđali s tribina. Uvrede su začinili pokojom bakljom i mandarinom bačenom na travnjak stadiona u Šmarju. Onda se grupica huligana odvažila ući u klupski autobus, gdje su metu pronašli u Sammiru.

Potom ih je zanimala tetovaža na ruci Duje Čopa, za koju su čuli da predstavlja godinu osnutka Torcide, iako napadač ima broj 19 kojo simbolizira nešto sasvim drugo. Nešto što je obiteljske prirode i nema veze s Hajdukom i Torcidom. Treći u nizu bio je Luis Ibanez.

Argentinac možda nema centaršut kao Beckham i slobodni udarac mu je daleko od Juninhova, ali gaučos definitivno ima ćuku. Ne da Ibanez nije ustuknuo, već im je jasno dao do znanja da ne osjeća ni gram straha!

Dan nakon što su se huligani ponovno izborili za svojih pet minuta slave, u Maksimiru su odlučili uključiti tipku “ignor”. Nema sumnje da bi uvrede i upad u autobus najradije zaobišli u najširem mogućem luku... Strah? Nije u pitanju strah, iako postoje razumljivi razlozi i za takvo stanje duha prvotimaca Dinama. U Maksimiru jednostavno ne žele davati na važnost onima koji to definitivno nisu zaslužili.

I dok se ekipa pripremala za jutarnji trening, podno južne tribine stigao je gazda. Zdravko Mamić u petak nije bio u Šmarju. Možda i bolje da nije.

- Što uopće reći nakon deset godina terora? Živimo u državi u kojoj su reprezentacija, Dinamo i Hajduk kažnjeni 300 puta zbog huligana - rekao je Mamić koji ne dijeli mišljenje da je napad na Ibaneza, Sammira i Čopa zapravo bio atak na njega osobno.

- To je zamjena teza. Ovakve stvari događaju se više od deset godina. Bile ih je i u vremenima kada su drugi ljudi vodili klub.

Ako je tako počelo na prvoj pripremnoj utakmici u sezoni, tko zna što Dinamo može očekivati u nastavku. Postavlja se logično pitanje ima li smisla staviti pred sebe najviše ciljeve ako ne možeš odigrati običnu utakmicu u miru...

- Nisam mađioničar da predviđam hoće li se ovo nastaviti. Prije nekoliko dana ministar Jovanović i premijer Milanović rekli su da se nešto mora napraviti. Valjda to neće ostati mrtvo slovo na papiru - zaključio je Mamić i pohitao prema igračima.

Kasnije je zagrlio Ibaneza i Sammira i dao im podršku.

- Najbolje da ne komentiramo - rekao je Ibanez, zastao na trenutak i ipak dodao:

- Znate, možda bih mogao shvatiti da vrijeđaju mene, ako već misle da imaju razloge. Profesionalac sam. No, zašto mi spominju obitelj? To nije normalno - vrtio je glavom Luis Ibanez.

Zanimljivo, Ante Čačić nije rigao vatru. Radije je u prvi plan gurnuo reakciju svojih igrača.

- Pokazali su da s pravom nose dres Dinama. Imaju karakter i znaju se nositi s provokacijama - komplimentirao je Čačić ustvrdivši kako on i njegova svlačionica nisu ti koji bi trebali rješavati problem huligana.

- Da se bojimo, ne bismo igrali, ali činjenica je da svatko u ovoj zemlji ima pravo na rad, pa i Dinamo. Te grupe neodgovornih građana štete zemlji, klubu i u konačnici sami sebi - završio je Ante Čačić.