Kao da je zapisano u zvijezdama. Majstor Vuga, španer plemenita kova kakvi se sve rjeđe rađaju, na 37. rođendan vinuo se na vrh. Zasad rame uz rame s Igorom Cvitanovićem, ali čini se da je samo pitanje vremena kad će postaviti nove granice.
Kad su se u proljeće 1992. hrvatski klubovi dogovorili da će unatoč granatama čiji su šrapneli šibali po stadionima započeti ligašku utrku, pokojni predsjednik Anđelko Herjavec iz Varaždina je bombardirao: “Imam dvojicu bisera, budućih asova. To su Miljenko Mumlek i Davor Vugrinec”. U toj je sezoni “stavio” za Varteks prve golove, sad u susjednom Slavenu Belupu finišira životno djelo. Kad je 1997. otišao u Trabzonspor, Bumbari su dobili odštetu od 4 milijuna dolara i kako je spominjao Herjavec, od tog novca izgradio istoču tribinu.
No, Vugrinec nije samo za hrvatske travnjake “doktor slobodnjaka” i šmeker čije lopte znaju točnu adresu. Čak osam najboljih godina posvetio je inozemstvu, tri Turskoj i pet Italiji. Gdjegod igrao bio je glavni ili među važnijima, radilo se o Trabzonsporu, Lecceu, Atalanti ili Cataniji. Mnogi se sjećaju na Apeninima 12. studenoga 2000. kad je zatresao mrežu na San Siru i donio Lecceu trijumf nad Interom. Ako nešto nikad neće prežaliti to je sezona 1995/96. kad njegovih 17 pogodaka nije bilo dostatno za titulu prvaka Varaždinaca. Pokleknuli su u posljednjem kolu od Hajduka na Poljudu (1:0). Bijeli su igrali za Dinamo.
- Od sveg srca čestitam Davoru Vugrincu. Znao sam da će me sustići, a i oboriti moj rekord, jer je odlučio i dalje igrati nogomet. Nikad nisam bio opterećen time što ću jednom izgubiti prvo mjesto najboljeg strijelca u povijesti naše lige, rekordi su tu da ih netko prije ili kasnije sruši. Želim Vugrincu još pogodaka u ligi - kazao je Cvitanović.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....