Djelovalo je to u početku sve nekako nedefinirano. Suparnik je prvak Europe, najjači napadač je Lukaku, a trener je izostavio prekaljenog čuvara belgijskog reprezentativca, Giorgia Chiellinija. Odabrao je tandem s Bonuccijem, s kojim se ne voli baš, te De Ligtom, koji je kod njega završio čak i na klupi.

U napadu nije imao ključnog ofenzivnog playmakera, Paula Dybalu, niti centralnog napadača Alvara Moratu. Malo je reći da su Juventini bili zabrinuti na što će to izgledati s njihovom momčadi, koja prolazi fazu neuobičajene krize za klub te veličine. Odnosno za klub koji je u proteklih 10 godina nanizao 9 uzastopnih naslov prvaka Italije i proljetos prepustio scudetto omraženom suparniku Interu. I to s trenerom koji se žestoko posvadio sa šefom Juventusa, Andreom Agnellijem, velikim juventinom Antoniom Conteom.

Njih dvojica su započeli renesansnu i osvojili tri scudetta zaredom, a onda je između njih puklo na temi neuspjeha u Europi. Uletio je Max Allegri i nametnuo svoju doktrinu. Konkretnost, rezultat, a estetika nije prioritet. Ako je bude OK, ali bitno je pobjeđivati. Ili kako kaže maksima svijeta Juventusa - to je jedino važno!

Na Allianz Stadiumu u Torinu, pred 20-ak tisuća navijača, dogodilo se upravo to. Juventus je pobijedio i u točki koja se rezultatski i atmosferski činila najnižom, srušio je aktualnog prvaka Europe Chelsea golom Federica Chiese na početku drugog dijela. Golom kojeg je proizvela upravo Allegrijeva intuitivnost, odnosno vrlina da dobro prepoznaje tijek utakmice i kako korigirati taktičke postavke. Vidjevši da ne mogu “pobjeći” suparniku, koji ih je stisnuo, Allegri je prebacio Chiesu s boka u centralu, a kao polušpicu, odmah iza njega, Bernardeschija. I upravo je taj lucidni, ali i igrač bez dovoljno kontinuiteta, sjajno proigrao Chiesu, koji je kao raketa ubrzao i pobjegao braničima Chelseaja, te poentirao. Dojmljivo je to kako podsjeća na svog oca Enrica, koji je bio fantastičan napadač i realizator iz najboljih vremena Parme.

AFP

Vidno zadovoljan

Bio je to prvi (!) udarac Juventusa na gol Chelsea i odmah pogodak! Pokazat će se do kraja i trenutak odluke. Chiesin četvrti pogodak zaredom u Ligi prvaka, čime se poravnao s jedinim koji ima takav skor, Del Pierom. Nije loše za 23-godišnjaka, koji je kao školarac sanjao da će studirati fiziku i otkrivati tajne svemira...

Max Allegri bio je vidno zadovoljan. Što je za njegove standarde ozbiljnosti i u najopuštenijim trenucima, zbilja događaj. No, nakon što je Juve 20 utakmica zaredom u Serie A primio gol, nakon što je u ovoj sezoni u svih 6 dvoboja obrana kapitulirala, napokon se obrise Allegrijeve doktrine prepoznaju u Ligi prvaka. Dvije pobjede s dvije nule u rubrici primljenih pogodaka. Cinici bi kazali, nije čudno obzirom da je Juve protiv Chelseaja odigrao tzv. zgusnutu formaciju u niskom bloku, što je eufemizam za pojam (i nijanse) talijanskog catennacia.

Impresivna razlika u posjedu lopte (u prvih 20 minuta 78-22%, do poluvremena 69-31%) u korist Chelseaja? Uvjerljiv je dojam da je Allegri to potencirao, prepustivši Tuchelovoj momčadi da drži loptu dok se njegova defenzivna formacija zatvara u čvrsti blok. Rezultat takvog pristupa je bila masa centaršuteva gostiju u kazneni prostor, ali i očita jalovost Lukakua i društva da ugrozi koncentiranog Szczesnyja. S druge strane je Allegri bio uvjeren da će, prije ili poslije, doći neka šansa u protunapadu, te da je treba iskoristiti. Tako je i bilo.

Zna gdje se vratio

Trener Juventusa, koji se prije dvije godine razišao s Agnellijem na sličnoj temi kao i prethodnik mu Conte, jako dobro zna gdje se vratio. I kako se na najjednostavniji način vraća povjerenje nezadovoljne, ili bolje rečeno zatečene navijačke mase. Pobjede! I za taj lijek Allegri odabire onaj recept koji smatra da je najprimjereniji. Ako je to zatvorena formacija, onda će to biti onako kako je to bilo s Chelseajem. Kad se treba jasnije napasti, onda će svakako biti postava s više napadača. No, dok nema te opuštenosti i samopouzdanja u igri, bodovi se moraju skupljati ovako kako se to učinilo u prve dvije utakmice skupine LP. I sa 6 bodova je Juventus svakako bliži prolasku grupe nego konkurenti.

Kakve će to dobre posljedice imati za nastavak u Serie A vidjet će se već od idućeg dvoboja. U subotu od 18 sati Juve “gostuje” kod “Cro-Torina”. Jurićeva momčad, s Brekalom i Pjacom, igra vrlo intenzivan i ofenzivan nogomet i bit će jako zanimljivo vidjeti sraz dvije potpuno drugačije taktičke doktrine. Do tada Allegri može biti, kako mu prezime govori, radostan. Juve se vraća...