Može li nešto poći krivo, krenut će u najgorem trenutku i redoslijedu. Jedna je to od podvarijacija epigrama američkog inženjera Edwarda Murphyja, čiji je sarkastičan ton često iskustvo i u nogometu. Sudbina Barcelone u utorak navečer, na punom Olimpijskom stadionu (50.309 gledatelja), poprima navijačima teško probavljiv redoslijed nes(p)sretnih i krivih događanja njihovih ljubimaca i trenera. Unutar 60 minuta raspala se euforija koja je proključala u 12. minuti. Tada je raspucani Brazilac, Raphinha, na asistenciju briljantnog tinejdžera Laminea Yamala, postigao gol za vodstvo Barcelone nad Paris SG-om. Djelovalo je to, uz uvjerljivu igru, kao praktična potvrda pobjede s Parka prinčeva, gdje su Katalonci slavili s 3:2. Treći pogodak Raphinhe u dvije utakmice činio se nenadoknadivom prednošću, tim prije što je Barcelona igrala pred svojim navijačima, k tome djelovala sigurno...
U 29. minuti dogodila se akcija koja je pokrenula slijed negativnih situacija za Barcu. Izvrsni napadač Parižana, Bradley Barcola, krenuo je u prodor s boka prema golu domaćih. Branič Araujo, jedan od najvažnijih igrača u momčadi, za trenutak je izgubio koncentraciju i rukom je omeo Barcolu, dovoljno da sudac po propisima kvalificira to prekršajem nad igračem u izglednoj šansi za pogodak. Koliko god se ljutili domaćini, problem je bio u Arauju, a ne sucu koji poštuje pravila. O tome je, uostalom, na kraju dramatičnog poraza, govorio i iskusni veznjak Barcelone, Ilkay Gündogan, suptilno dajući do znanja da se na ovoj razini mora biti maksimalno fokusiran...
Od isključenja su se odnosi drastično promijenili. Ono što je do tada generiralo euforiju navijača, koji su nakon dvije godine ispadanja u grupi, napokon osjetili atmosferu nekadašnjih dosega (polufinale je nedostajalo od 2015.) i vidjeli se već u finalu zbog "dobrog ždrijeba" (na Atletico ili Borussiju Dortmund), pretvaralo se u dramu koja simbolizira opći pad Barcelone posljednjih godina. Prije svega u ekonomskom krahu i jako teškom suočavanju s post Messi trofejnom erom.
Xavi Hernandez, jedan od simbola Barceloninih najslavnijih dana i dometa, kao trener je lani djelovao lijek za sve te muke. Osvajanje naslova prvaka trebao je biti početak nove ere. No, Barcelona je financijski teški bolesnik i trebat će joj jako duga vremenska faza da se oporavi. Uspjesi na terenu su trebali biti generator tog oporavka, ali u ovoj sezoni se Blaugrana vratila u depresiju. Naslov je izgubljen protiv moćnijeg Reala, a u Ligi prvaka se nije ostvario iskorak koji, među ostalim, donosi i veliki financijski bonus. Gladnoj blagajni Barcelone to je bilo prijeko potrebno ali, nakon svega, neočekivano ispadanje sa PSG-om, uskratilo je te bonuse. Štoviše, vijesti su nakon utakmice bile još gore. Barcelona je izgubila mjesto u prvom Mundijalu za klubove (2025.), što je u startu šteta od 50 milijuna eura koliko FIFA jamči sudionicima.
Je li PSG toliko nadmoćan pa je Luis Enrique još poslije poraza u Parizu (2:3) tvrdio da će se prvi puta u povijesti francuskog kluba dogoditi da se sruši tradicija po kojoj se nakon poraza u prvoj utakmici kod kuće redovito ispada?
Luis Enrique bio je trener Barcelone 2015., kada su osvojili trostruku krunu i jako dobro poznaje odnose tog kluba. Uz to je i veliki znalac, koji je na djelu opravdao "zafrkavanje" Xavija Hernandeza prije Pariza. Tada mu je poručio da je on vjerodostojniji simbol filozofije Barcelone. U utorak navečer Xavi je učinio sve loše što je mogao da doprinese padu svoje momčadi. S obzirom na "detalje", očito je i da mu je priprema pred ovaj dvoboj bila krivo intonirana...
Od kada je najavio odlazak iz Barcelone, u siječnju (nakon ispadanja u Kupu, izgubljenog Superkupa i oproštaja od Primere) činilo se da je to pozitivno djelovalo na momčad. Ona je ušla u pozitivnu seriju u prvenstvu, eliminirala sigurnom igrom Napoli i pobijedila u Parizu. U posljednjih 6 utakmica La Lige nisu dobili ni gol. No, Xavijeva nervoza bila je cijelo vrijeme vrlo opipljiva. Kako u ponašanju pored terena, tako i u javnim istupima. Prije ovog dvoboja već je dobio dva crvena kartona. Komentatori su bili uvjerenja da ga je pogodilo što će se nakon dvije i pol sezone njegovog sna vođenja Barcelone, u kojoj je imao fantastičnu igračku povijest, vjerojatno oprostiti kao gubitnik. Jer Xavi razumije igru i igre. Kad je shvatio da mu klub ne može pribaviti pojačanja jer nema novaca, a da očekivanja okruženja ostaju ogromna, bilo mu je jasno da će teško ostvariti natjecateljske iskorake. Iako je kao trener vratio dignitet Barceloni u Španjolskoj, krahirao je u Europi. Iako je dao priliku mladim vedetama koji će sigurno postati veliki igrači (Yamal, Cubarsi...), pamtit će ga po još jednom gubitku u Ligi prvaka. Taman kad se mislilo da će biti trijumf i da je put do finala otvoren (izbjegnuti MC i Real), dogodio se debakl...
Nervoza je "pojela" Barcelonu, i trenera. Analitičari ukazuju da je psihološki momčad bila nespremna, jer Araujo inače ne bi onako nepromišljeno riskirao isključenje. Dati šansu golmanu da riješi šansu PSG-a, ali iznad svega ostati s 11 je nemjerljivo važnije od izjednačenja suparnika. Tada Xavi pokazuje da još nije sazrio kao trener. Izvadio je igrača kojeg je najmanje trebao, opasnog Yamala i uveo Inakija Martineza, braniča koji je iskazao niz limita. Xavi je odustao od ofenzivnog stila s kojim se "brani" svoj gol te je pojačao obranu i prepustio igru PSG-u. Bio je to početak kraja, jer su veliku nesmotrenost iskazali i drugi akteri Barce, kao Cancelo, čiji je prekršaj za kazneni udarac pokazatelj totalne dekoncentracije. Xavi je ostavio na terenu Pedrija, koji je dugo bio ozlijeđen i izvan ritma, i nije mogao pratiti ritam razigranih Parižana. Naposljetku, Xavi je sve dokrajčio gubitkom staloženosti, odnosno isključenjem u 59. minuti. Osim što je ostavio momčad da se ošamućena dalje gomba sa suparnikom, samo je potpirio nervozu suradnika i igrača. Sudac Istvan Kovacs je bez pardona pokazao crveni karton i treneru vratara, i Xavijevom bratu Oscaru Hernandezu, koji mu je asistent, a na kraju i Sergiju Robertu, koji nije igrao, ali je eto i on odlučio "napasti" suca.
Na drugoj strani su Parižani slavili sa svojim navijačima, a oduška si je dao i Luis Enrique. Koji na Parku Prinčeva gradi priču koja će u bližoj perspektivi biti lišena doprinosa moćnog Kyliana Mbappéa, ali će unatoč tome kolektivno biti snažna. Hoće li u neočekivanom scenariju, kad je znano da Mbappé ide u Real, PSG možda ostvariti ono čemu vlasnici Katarani teže već 14 godina, uz par milijardi eura ulaganja? Vidjet će se. Za sada je izvjesno da će Barcelonu čekati teški dani, mjeseci, a možda i godine. Jer Mbappéovih šest pogodaka u četiri utakmice s Kataloncima već sada ukazuju da će se ljuti rival Real Madrid iznimno osnažiti francuskim napadačkim potencijalima, a već sada ionako djeluje dominantniji...