Prije deset godina, kad mu je bilo 16, debitirao je u seniorskom dresu PSG-a. Uskoro je otišao razočaran statusom, u Juventus, i krenuo drugom stazom uspona. U pandemijsko vrijeme i izvanredno izdanje Lige prvaka, s Final eight turnirom u Lisabonu, Bayern je u finalu spriječio toliko željeno ostvarenje ambicije PSG-a za naslovom europskog prvaka. Strijelac jedinog gola bio je onaj “16-godišnjak” iz Pariza, Kingsley Coman...

U utorak navečer na Parku prinčeva, u prvoj utakmici osmine finala Lige prvaka, Coman je prvi put u karijeri na “svom” stadionu igrao u startnoj postavi kluba čiji je član. U istoj večeri je za domaćine nastupio još jedan domaći 16-godišnjak, Warren Zaire-Emery, po mnogima jedini koji je zaslužio prolaznu ocjenu u porazu od Bayerna. Coman se ponovio, u 53. minuti, uz suodgovornost Gigija Donnarumme (spašavao PSG kasnije od težeg poraza), postigavši pogodak, pokazalo se, vrijednim velike prednosti za uzvrat. Prije svega na psihološkom planu.

DPPI via AFP

Mnogo simbolike

Ima puno simbolike u činjenici da je domaći dečko, Parižanin po rođenju, iznova kaznio Paris SG. Katarski emir Al Thani, koji u pariški klub već 12. godinu upumpava milijarde da bi postao najjači klub Europe (svijeta), a zadatak povjerio suradniku Al Khelaifiju, ne uspijeva razumjeti zašto PSG stalno posrće pred (naj)važnijim ciljevima. Al Thani je u utorak navečer bio u VIP loži Parka prinčeva, spreman na veliki i sretan mu doživljaj. Pored njega bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, involviran u “duboke poslovne i ine odnose” Katara i Francuske, te kum dolasku katarskog (državnog) fonda u PSG, i predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin.

Pored njih 45 tisuća euforičnih navijača domaće momčadi, koji su računali kako će na najprestižnijoj sceni Lige prvaka kompenzirati silno razočaranje s posljednja dva poraza. Jedan od omraženog im suparnika iz Marseillea, Tudorovog OM-a, u Kupu Francuske, drugi od Monaca u Ligue 1. No, umjesto ‘pučke veselice’ na Parku prinčeva, dogodio se treći uzastopni poraz najskuplje momčadi na planetu, koja sasvim sigurno ima tri ponajbolja talenta nogometa u liku Lionela Messija, Kyliana Mbappea i Neymara.

AFP

No, dok je domaći dečko Mbappe sjedio na klupi, poluzaliječen i “ako zatreba”, Messi i Neymar, ponajbolji prijatelji još iz vremena Barcelone, djelovali su ispuhano. Dok se za Messija to moglo očekivati, jer je doživio i veliki napor, ali i emotivno pražnjenje osvajanjem naslova svjetskog prvaka u Kataru, za Neymara je razina njegove forme jednostavno sramota. Messi je još nešto pokušavao, ali u čudnoj formaciji trenera Christophea Galtiera (4-4-2) on i veteranski Neymar kao dvije špice bili su relativno jednostavan plijen kompaktne Bayernove defenzive. Ako je Bayern proteklih tjedana iskazivao slabiju formu, pa s dozom strepnje očekivao ovaj dvoboj, Paris SG je u sličnoj situaciji potvrdio očaj igre, atmosfere i opće vjere u “šeik” projekt. Tri uzastopna poraza klubu se nisu dogodila od 2011. godine, kada su Katarci tek preuzeli klub.

Što se događa? Nije teško uokviriti kalvariju francuskog prvaka, pogotovo u europskoj konkurenciji. Paris SG, naime, funkcionira na sve načine, ali najmanje s nogometnim postulatima razvoja, selekcije i natjecateljske uspješnosti. Zato nije čudno da su i protiv jednog, sve u svemu prosječnog (po razini tradicije) Bayerna, izgledali kao raštimani orkestar. Bavarci su bili organizirani, kompaktni, čvrsti u bloku i strpljivi u građenju napada, te čekanju prilike da pogode mrežu Donnarumme. S dvije super špice po talentu, Messijem i Neymarom, ali i dva igrača manje u defenzivi, posljedično i s ranjivim srednjim blokom i destabilizacijom obrambene linije, bilo je pitanje trenutka kada će Parižani biti kažnjeni.

Neravnopravna borba

Dogodilo se to u 53. minuti, pa je Galtier, kao potvrda očaju i nemoći što mu je činiti, odmah posegnuo za nespremnim Mbappeom. Točno je da je on odmah promijenio razinu moći PSG-a, da je postigao i gol kojeg je sudac na signalizaciju VAR-a zbog minimalnog zaleđa poništio, ali temeljni odnosi ovog dvoboja nisu se promijenili. Bila je to neravnopravna borba jedne nogometne momčadi (Bayern) protiv jedne nogometne grupe individualaca. Paris SG ima temeljni problem, ima najveće zvijezde, a nema momčad. Nema te zvijezde koja će toliko sjati da pokrije sve mane i nered momčadi...

Kylian Mbappe je prošlog ljeta imao dogovor s Real Madridom i da nije bilo državničkog pritiska (Emanuela Macrona), te “bušotine” milijuna kojim ga je obeštetio emir Al Thani samo da ostane, taj fantastičan igrač bio bi na Bernabeuu. Ostao je, kako je njegova majka, glavni pregovarač obitelji kazala, jer je morao nakon tolikih zahtjeva. Što znači da nije želio, a to je već u dva intervjua u prošlih mjesec dana dao posredno naslutiti.

Milijuni kao centi koje vlasnici PSG-a dijele zvijezdama u svlačionici jednostavno ne mogu homogenizirati grupu igrača, a pogotovo ne mogu bilo kojem treneru pomoći da drži čvrsto pod kontrolom pojedince. Neymar je u tom smislu simbolika nereda, čovjek koji radi apsolutno što želi i k svemu tome ima faraonske prihode.

Jedini superstar

Na kraju, uza sve te terete, ostaje realnost da upravo zbog takve količine talenta i individualnih vrijednosti, PSG može okrenuti omjere ovog para u uzvratu. Bayern nije neodoljiv, a kako gol u gostima više nije (dvostruka) prednost, ta globtroterska pariška skupina može eliminirati domaćine. Pogotovo ako spreman bude jedini istinski superstar u primanjima, statusu ali i igri, Kylian Mbappe...