Ne razumijem, ali hej... Ipak govorimo o Pepu, dan nakon madridskog sudara Sergio Agüero je u lucidnu dijagnozu uokvirio razmišljanja mnogih koji vjeruju da znaju ponešto o nogometu. Iz njegove umirovljeničke sieste velikog golgetera (260 golova za City) prenuo je podatak da je menadžer Man Cityja na klupi potpuno zaboravio Juliana Alvareza - njegova sunarodnjaka, mladog napadača, vlasnika zlata s katarskog Svjetskog prvenstva - ali nije Agüero u svojoj začuđenosti ostao usamljen niti je Alvarez bio jedini razlog za podizanje obrva.
Pep Guardiola, taj nogometni Zaratustra našeg doba, ponudio je publici obilje razloga za zbunjeno češkanje po tjemenu. Prvi put već sredinom prvog poluvremena kada je njegov Man City zaglavio u neku vrstu monotonog posjeda i beskrajnog pimplanja u blizini centra s čime je Real Madrid lako izlazio na kraj.
Ako je tada negdje zamirisalo na gol, događalo se to na polovici engleskog prvaka jer je ‘kraljevska momčad‘ lako kroz brza dodavanja osvajala prostor, a Vinicius je iz startnog bloka izletio u električnom modeu, raspoložen za jurnjavu i driblinge.
Guardiola nije korigirao taktiku, zadovoljio se tom apaurinskom igrom u širinu, pa je onda u nastavku priče zaista i bio kažnjen pogotkom, zbog čega je na poluvrijeme otišao u rezultatskom minusu.
Dok se ne pojavi sljedeći ‘mušica na zidu‘ Amazonov dokumentarac iz Cityjeve svlačionice, nećemo znati što je Guardiola rekao svojim igračima na poluvremenu, ali znamo da je on sam ostatak meča odradio kao paraliziran. Do izjednačenje je došao bljeskom De Bruyneove genijalnosti, kontra struje, u trenutcima dok je Real Madrid kontrolirao meč i jurio prema 2:0 vodstvu.
Do kraja dvoboja Guardiola nije promijenio niti jednog igrača iz početne postave premda je bilo očito da jedan za drugim iz ritma i kondicije ispadaju Gündogan, Grealish i Bernardo Silva, dok su na klupi priliku uzalud čekali svjetski prvaci (Alvarez), napadači od 110 milijuna eura (Phil Foden) i strijelci koji regularno isporučuju 15 do 20 golova po sezoni (Ryad Mahrez).
"Vaš je problem ako ste vjerovali da ćemo doći u Madrid i pobijediti sa 6:0", kasnije je 52-godišnjak odbacivao kritike za nedorečenu igru.
Djelomice s pravom jer Real Madrid nije samo rojalističko nogometno plemstvo, nego i zaštitni znak Lige prvaka posljednjih desetak godina. Nitko se u ovom Uefinu natjecanju ne snalazi tako dobro poput Modrića, Benzeme, Kroosa i Carvajala (pet titula europskog prvaka od 2014. do danas).
S druge strane, javnost je s pravom očekivala više od Cityja u prvoj utakmici. Ne samo zato što su ‘građani‘ u Madrid katapultirani ludom serijom od 15 pobjeda uz jedan remi (Bayern) u posljednja dva i pol mjeseca, nego i stoga što su prošle godine na ovoj istoj Champions league stepenici dobili zvonki šamar baš od momčadi Carla Ancelottija.
Premda su tada s Etihada na Santiago Bernabeu donijeli 4:3 pobjedu, premda su taj kapital oplemenili vodstvom 1:0, u sudačkoj nadoknadi su mentalno pukli i inkasirali dva pogotka (dvostruki strijelac Rodrygo) da bi se na koncu raspali u produžetcima i oprostili od natjecanja.
Rezultat u utorak to neće otkriti, ali Ancelotti je ovaj put nadmudrio Guardiolu. Njegovi su stoperi Rüdiger i Alaba sinkroniziranim akcijama ‘usisali‘ Erlinga Haalanda (51 gol ove sezone u svim natjecanjima) te ga izolirali do mjere da je utakmicu završio dodirvnuši loptu samo 21 put, dakle manje nego vratari Courtois i Ederson.
Krilni napadači Grealish i Silva rijetko su izmicali policijskom nadzoru Realovih bekova, tako da su loptu u pravilu vrtjeli Stones i Rodri prepuštajući u posljednjoj trećini De Bruyneu da iz šešira izvuče neki trik koji bi mogao otključati utakmicu.
Kada mu je u drugom poluvremenu visoki suparnikov presing počeo stvarati probleme u kontroli posjeda, Carlo Ancelotti je pokvario Cityjev kompas tako što je Modrića i Kroosa povukao na lijevu stranu obrane, da tamo kulerskim dodavanjima izvlače momčad iz škripca, dok je hitrijeg i mlađeg Rija Camavingu pomaknuo u sredinu, blizu napadačkom trojcu.
Bio je to "eureka" trenutak u Realovoj igri, tada su ‘los blancosi‘ zagospodarili utakmicom, počeli opsjedati kazneni prostor i za nagradu - primili gol!
Kada se s taktičkog plana preselimo na individualni doprinos igrača, opći je stav da bi u prvom planu trebao završiti Vinicius, 22-godišnjak koji naočigled izrasta u superklasu i kandidata za Zlatnu loptu, ali u izboru Uefina žirija svejedno je prvom violinom dvoboja proglašen Kevin De Bruyne.
Razlog je jasan, gol vrijedan remija koji će Cityju dopustiti da u revanšu skroji taktiku za minimalnu pobjedu. Naravno, pod uvjetom da je tako što moguće kada s druge strane stoji Real Madrid, bitno drukčija životinja od ostatka vrsta iz Uefina zaštićenog zvjerinjaka. Ancelottijeva momčad sigurno na uzvrat (srijeda, 17. svibnja) neće istrčati impresionirana. Čak i da nastrada u uvodnoj otvorenoj borbi, ona je ekspert za preživljavanje, u stanju okrenuti naglavce svaku utakmicu.
Najsvježija ilustracija? Na Anfieldu je u veljači Real Madrid već poslije uvodnih 14 minuta gubio 0:2 pa kući otputovao sa 5:2 pobjedom u prtljazi...