Dinamo protiv Milana treba ‘novog Lamzu‘, neophodan je faktor X! Uoči utakmice sezone ima loša i dobra vijest

"Nemoj ići u Juventus, dođi u Milan", na svojem ladanjskom imanju Silvio Berlusconi obrađuje kolebljivu zvijezdu prijelaznog roka, gurajući mu pod nos bianco ček, "jer tamo ćeš biti samo još jedna ‘devetka‘, a kod mene ‘desetka‘. Milan je klub čiji igrači osvajaju Zlatnu loptu...".

U nedjelju navečer HTV se pridružio zagrijavanju za Dinamovu utakmicu sezone emitirajući film Silvio (u originalu Loro). Ako je tu i tamo brutalno karikirao lik kontroverznog magnata i političara, u prizorima koji se tiču Berlusconijeve sportske ljubavi scenarist i redatelj Paolo Sorrentino nije mogao odvesti priču u vode farse sve i da je htio. Berlusconi je osamdesetih podignuo trofejni klub iz pepela, vodeći se idejom da je samo nebo granica. Liga prvaka iz njegove je perspektive uvijek bila neizmjerno važnija od još jednog "scudetta". U Zlatnoj lopti prepoznao je nogometni Oscar u usporedbi s kojim titula prvog golgetera lige biva tek usputna statistička cveba. Jutro nakon HTV-ova filmskog uvoda u derbi "plavih" i "rossonera" na isti je detalj slušatelje Rai Radija podsjetio i Zvonimir Boban.

"Milan u Ligi prvaka mora razmišljati o velikim stvarima, jer u suprotnom će se teško vratiti na slavne grane svoje prošlosti", rekao je Boban, priznavši da će u utorak biti na velikoj muci kako izabrati stranu budući da "igraju dva kluba mog života".

Dok Real Madrid nije probio tajni kod Lige prvaka, osvojio famoznu "decimu" i zatim nastavio serijski štancati titule europskog šampiona, Milan je figurirao kao najbolji ambasador Uefina glamuroznog natjecanja. Zateturao je velikan u povijesnom finalu protiv Liverpoola 2005. godine u Istanbulu, da bi se dvije sezone kasnije vratio na prijestolje u reprizi iste utakmice. Nakon toga je počeo lagano gubiti tlo pod nogama te na koncu pritisnut financijskim dubiozama iščezao s Uefina radara. Sad kada se nakon stotinu stabilizacijskih muka i brda restrikcija uvjetovanih pravilima financijskog fair-playa napokon vratio, teško se pomiče iz startnog bloka. Prošle godine ostao je zabetoniran na dnu skupine s Liverpoolom, madridskim Atleticom i Portom. I nije pronašao sreću niti sezonu poslije, u naizgled lakšoj grupi s Chelseajem, RB Salzburgom i Dinamom. U Zagreb momčad Stefana Piolija dolazi pod pritiskom velikih očekivanja, bez prava na pogrešku, što uopće ne mora biti loša vijest za nogometaše Ante Čačića.

Juventus i Milan, dva filmska junaka s početka teksta, "plavima" dođu kao dva miljokaza na povijesnom autoputu. Loveći Kup velesajamskih gradova, generacija ‘67 je s maksimirskog travnjaka otpuhala Juventus u jednoj od najboljih predstava Zebecove momčadi. Nakon torinskih 2-2, Dinamo je u uzvratu pobijedio s 3-0, a anegdota kaže da je Stjepan Lamza velikom Luisu Del Solu u jednom napadu dvaput gurnuo loptu kroz noge prije nego što je harlekinski raširio ruke pred istočnom tribinom - što još trebam učiniti? Dok je tako raširenim rukama metaforički pojačavao svjetlo iznad 35 tisuća navijača u ekstazi, legendarni Štef nije mogao znati da je zapravo upalio 50-godišnji mrak.

I ne aludiram pritom samo na rekordno dugo čekanje europskog proljeća, već na Dinamov post protiv klubova iz Serie A u eurokupovima. U drugoj polovici sedamdesetih zakotrljao se maraton u kojem su "plave" iz Europe prerano izbacivali Torino i Perugia s Paolom Rossijem u napadu. Niz je na ulasku u devedesete nastavila Atalanta s Claudijem Cannigiom kao prvom zvijezdom momčadi, a onda su utabanom stazom nastavili gaziti Milan, Parma, Udinese te Juventus, koji je 2016. godine na krilima Dybale i Higuaina protutnjao kroz Zagreb (4-0). Anatema je napokon zbačena 2019., kada je potpuno renovirana momčad na pogon trostrukog strijelca Mislava Oršića razmontirala Atalantu (4-0).

Uslijed inflacije Dinamovih europskih pobjeda posljednjih sezona u kolektivnom pamćenju navijača Atalanta je ostala pohranjena kao rijetko viđena simultanka, utakmica Oršićeva hat-tricka, ali kada malo zagrebete ispod površine, shvatite da su mnogi dinamovci te večeri raspoloženom napadaču ponudili ruku.

Prije svih Marin Leovac, strijelac vodećeg gola, onda još asistent i predasistent za povećanje vodstva. Sličan "faktor x", meteorski let nekog od igrača iz drugog plana, trebat će "plavima" u utorak za produžetak europskog putovanja.

Loša vijest uoči utakmice kaže da je momčad u blagom padu forme i da takvog igrača baš i ne vidimo na obzoru. Postoji, srećom, i dobra vijest - Dinamo je odavno preuzeo nešto od Milanova mentaliteta, domaći "scudetto" jedva da više registriramo, granice se pomiču protiv europskih velikana...