Šest osvojenih od ponuđenih devet bodova, minutaža podijeljena između čak 19 kandidata koji se ravnopravno hrvaju za dresove i raskošno široka lepeza taktičkih mogućnosti: tako grubo izgleda bilanca hrvatske reprezentacije na polovici Lige nacije.
Zašto nam je onda izbornik tjeskoban kao da je upravo pročitao Sartreova sabrana djela? Zlatko Dalić se pred novinarima ukazao vidno nezadovoljan, gotovo depresivan, jer mu momčad nije isporučila ono što je od nje tražio. Veći dio utakmice je, kaže, odigrala u nekoj vrsti mentalne blokade i neshvatljivog grča. Znate mali milijun trenera/izbornika koji bi na njegovu mjestu pohvalili igrače, jer su "pokazali jedan karakter" dok su režirali rezultatski preokret, ali Dalić je ovaj put izabrao drukčiju taktiku. Možda zato što je bio iskreno nesretan izvedbom, iako mi je lakše povjerovati da je kritiku plasirao proračunato.
Svjestan kako do kraja mini lige mora proći kroz minsko polje (gostovanja u Poljskoj i Škotskoj, domaćinstvo Portugalu), izbornik pomalo kalkulira. Pametnije je momčad blago udariti po repu nakon pobjede nego je cipelariti nakon poraza. Tijekom sedam godina mandata Dalić se, uostalom, predstavio kao majstor "man managementa", izbornik kojeg igrači slijede. One rijetke sukobe rješavao je pospremajući "disidente" u zamzivač, ali nikada se još nije sudario sa sumnjom da je izgubio svlačionicu.
Taktički rudnik
Takvih sumnji nije bilo ni nakon rezultatskog podbačaja na Euru u Njemačkoj, ali, generalno, u navijačkom narodu jest postojala skepsa da je izbornikov spremnik s idejama presušio i da vozi na rezervi. U rujnu se, međutim, Dalić vratio u akciju spreman za zaokret u vidu formacije 3-5-2 i proaktivnog pristupa igri. Na startu Lige nacija u Lisabonu renovirani "vatreni" ostavili su solidan dojam, protiv Poljaka su odigrali odličnu predstavu, a Škote su primorali na kapitulaciju unatoč rezerviranom nastupu. U tom taktičkom rudniku ne treba očekivati zlatno grumenje na svakom koraku.
Subotnji meč definitivno nije bio nogometni zlatni grumen i brzo bi otplovio u zaborav, samo da nije bilo te slatke međugeneracijske solidarnosti u sastavima obojice izbornika. I Dalić i njegov kolega Clarke komponirali su momčadi pronalazeći jednako mjesta nogometnim djedicama i tinejdžerima bez prava na vozačku dozvolu. Nakon 12 otkaza škotski izbornik zapravo je bio više pragmatičan nego pustolovno raspoložen dok je u vatru zajedno gurao 42-godišnjeg vratara Gordona i 18-godišnjeg krilnog napadača Doaka.
Na drugoj strani, Dalić baš i nije imao rezona utakmicu započeti s Ivanom Perišićem, k tomu još na desnom boku, ali je odlučio stati iza 35-godišnjaka koji je obilježio epohu. Imao je istodobno više nego čvrste argumente dobaciti dres iskusnom golgeteru Anti Budimiru, no još jednom mu je pretpostavio 21-godišnjeg Igora Matanovića, a on se revanširao prvim pogotkom za nacionalnu momčad.
Ne treba biti mrgud
U nekoj elastičnoj interpretaciji naraštaja, Dalić je pomirio svoje "boomere" i "zoomere". Glavni u toj priči ostaje Luka Modrić, sa 18 godina staža u dresu veliki patrijarh nacionalne momčadi, ali još uvijek i njezin najbolji nogometaš. Oko Modrića nema upitnika i teško da ih može biti prije SP-a 2026.
Tek tada Martin Baturina uz pomoć Luke i Petra Sučića može računati na preuzimanje dirigentske palice momčadi, naravno u onim trenucima kada Kovačića ne bude u blizini. Nakon teške ozljede i traumatičnog razlaza s Hajdukom, Perišić je do subote bio u bitno drukčijem statusu, gotovo pa kandidat za prijevremenu mirovinu. Protiv Škotske se vratio u život i u ansambl kao važan igrač. Izbornik uoči Varšave raspolaže s previše pluseva da bi bio mrgud...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....