Dva uzastopna postolja na Mundijalu su zalog samopouzdanja. Dva podsjetnika da su to natjecanja “trenutka” ukazuju da postoji život reprezentacija između toga. Nizozemska je, nakon dva preskočena turnira (EP 2016. i SP 2018.), bila u finalu LN-a 2019., u osmini finala EP-a 2021. (kao i Vatreni), uspješna u kvalifikacijama za SP 2022., gdje su izgubili od kasnijeg svjetskog prvaka Argentine (kao i naši), te su potom vrlo kvalitetno odradili LN 2022./23. Naš natjecateljski itinerar je “jači” za medalju u Kataru. Dakle, Nizozemska je vrlo jaka reprezentacija, koja je po rejtingu FIFA na 6. mjestu, ispred 7. Hrvatske. Procjena vrijednosti (TM) njihova rostera je 629, a Hrvatske 276 milijuna. Naposljetku, po svim prognostičarima kladionica, Nizozemska je veliki favorit za ulazak u finale LN. Zašto je to tako doživljeno?

U eri kada su brojke, statistike i “umjetno definiranje” preplavili analitičke prostore modernog nogometa, mnoge se stvari učine u njemu nelogičnima praksi. Ono što svakako nije logično, to je visoka razina samouvjerenosti u javnom prostoru kako će Hrvatska osvojiti Ligu nacija, a pogotovo kako će Nizozemska na tom putu biti manje zahtjevan takmac. Dobro je za tu umjetno stvorenu euforiju da igrači imaju itekako dobro mišljenje o suparniku. Koji je, osim što je iz nogometno vrlo moćne zemlje, ujedno i domaćin. Nizozemska teško gubi kod kuće i u fazi kada stvaraju novu reprezentativnu zbilju u kontekstu EP 2024. i SP 2026., drugo finale Lige nacija im je ogroman motiv i poticaj za stvaranje pobjedničke atmosfere.

Fizička igra na tehniku

Ukupno veća tržišna vrijednost kadra proizlazi iz individualnih vrijednosti nizozemskih igrača. Koliko bi ta vrijednost bila izražena momčadski, druga je stvar. U tom kontekstu je čvrsto uvjerenje da je najveći forte Hrvatske kolektivni duh. Na tom temelju je Dalićeva vrsta osvojila dvije medalje na dva Mundijala, kao što je na EP-u djelovala neuvjerljivo upravo iz pukotina te homogenosti. Dok će Nizozemci kao momčad sigurno igrati po uobičajenim šablonama, da bi iste oplodili natjecateljski ključno im je nametnuti viši ritam igre i brzinu. Ukoliko će Hrvatska biti kompaktna, onda bi ona s tehničkom kvalitetom koju ima te većim talentom za igru, trebala ukrotiti nizozemski intenzitet. Uspije li, ona će biti bliže prolazu u finale. Nametne li ritam domaćin, koji će agresivno napadati s boka kako je u tradiciji Nizozemske, pa s ubacivanjem kroz sredinu lomiti blok suparnika, tada će Vatrenima biti jako teško.

Prevaga se radi upravo na tom faktoru, hoće li Hrvatska nametnuti posjed i ritam koji odgovara njenim motoričkim potencijalima, posljedično kroz kombinatoriku lomiti obranu Nizozemske, ili će suparnik forsirati “fizičku igru” i time smanjivati tehničku premoć Vatrenih...

Zlatko Dalić je, čini se, odlučio koristiti na lijevom beku Perišića, a ispred njega Ivanušeca. Na desnoj strani Juranovića i Pašalića, a u špici Kramarića. Uz standardni vezni trio Brozović-Modrić-Kovačić, centralni dio terena će u obrani kontrolirati Josip Šutalo i veteran Vida. Taj izbor ukazuje na želju da se blokiraju bočni napadi Nizozemske, gdje su s brzim i vižljastim igračima i najopasniji. No, Koemanova momčad zna stvarati probleme suparniku i ubacivanjem tih igrača u sredinu, gdje traže šut ili završni okomiti pas.

Koeman će vjerojatno biti oprezniji i postaviti formaciju u 4-2-3-1 (4-2-1-3). Tako će nastojati zagušiti kontrolu igre našeg veznog reda, koji su detektirali kao prioritetni problem. Vraćajući dva krila u sredinu stvaraju se dvije linije od četiri igrača (obrana i sredina), uz ofenzivnog veznog i špica (1-1) koji će napadati naše igrače u začetku akcije.

Puno ovisi o spremi

Perišićeva igra na beku, kao i Juranovićeva, jer su oboje prilično hitri, može biti presudna da se Hrvatska jednostavnije izvuče iz visokog presinga i stvori višak u ofenzivnoj gradnji. Ivanušec na lijevom krilu iskazuje vrline (prodoran, može u sredinu na šut ili završni pas) kojima može stvoriti nemir u posljednjoj liniji Nizozemske. Na drugoj strani Pašalić ima u sebi taj osjećaj da se pozicionira u protivničkom šesnaestercu i tajming za ulaz u šansu. Puno će toga, naravno, ovisiti o fizičkoj spremi, pogotovo našeg veznog reda.

Brozović je (odlično) igrao finale LP-a i on je u “punoj energiji”, no Kovačić je u svibnju imao samo 45+20 minuta u dvije utakmice. Perišić je pak posljednji put igrao 90 minuta 30. travnja, od tada ima samo šest minuta igre. Ti igrači visokog ritma su među ključnima da bi se ostvarila momčadska kompaktnost, kontrola posjeda i postupno građenje napada. Nadajmo se da je unutar priprema ta fizička komponenta kvalitetno podignuta na višu razinu.

Hrvatska može igrati protiv svakoga, svugdje, kada je spremna odgovoriti suparničkoj agresiji. Da bi vodu usmjerila na svoj mlin, najvažnije je da ritam igre prilagode svojoj nižoj brzini, gdje onda mogu, bez euforije, graditi napade i kroz kombinatoriku postupno lomiti domaći blok.

Tri ključna detalja za uspjeh

Natjecateljski ritam

Nakon (pre)duge i intenzivne sezone, s presedanom Mundijala između dvije etape, igrači su fizički i mentalno iscrpljeni. Osim finalista LP-a (Brozović, Ake...) ostali su stali pretežno krajem svibnja. Dva tjedna spuštanja tonusa sada treba zamijeniti velikom borbom. Tko se bolje osvježi, bit će u prednosti, pogotovo na planu koncentracije.

Posjed lopte

Nizozemci su mlađi, igraju doma i sigurno će biti napaljeni za trofej. Naši slično dišu, a imat će i veliku podršku. Da bi se primirila motoričnost suparnika, ključno je da naši drže posjed i diktiraju ritmove igre. U nižoj brzini Hrvatska je vještija s loptom i idejom igre, domaći imaju manjak kreativnosti.

Kontrolora prostora

Koemanova momčad ima brzance, šablone, a njima trebaju prostori da se razmašu. Hrvatska je tanja s hitrinom, zato mora kvalitetno pokriti teren u defenzivnom bloku kad je suparnik u posjedu. Kad je ona u posjedu nužno je da posljednja linija prati veziste u plitkoj formaciji te pogotovo da se bočni igrači nude kao rješenja za dodavanje.