Negdje u kakofoniji kritika na račun subotnje predstave "vatrenih" izgubila se sitnica koja kaže da se Hrvatska zadržala na stabilnom kursu prema još jednoj završnici Uefine Lige nacija, zadržavajući usput i mjesto u prvom šeširu ždrijeba za Svjetsko prvenstvo 2026. Natjecanje koje je Zlatko Dalić prije dvije godine poželio javno spaliti na lomači, jer je ondje prosipao bodove i rasipao ugled, preraslo je nakon onog iskustva Final Foura u Rotterdamu u medaljaški izazov i festival za 30 tisuća putujućih navijača.

Prije nepunih godinu i pol Hrvatska je igrala finale sa Španjolskom, nogometaši su riznice obogatili srebrom, a HNS u blagajnu pospremio devet milijuna nagradnih eura.

I drugo mjesto vodi dalje

Kako u svijetu vrhunskog nogometa apetit raste s velikim pobjedama, Hrvatska je u novu kampanju Lige nacija još jednom ušla gladna jednako kao 2022. ili čak gladnija. Ako je nešto sporije istrčala iz startnog bloka u Lisabonu, već u sljedeće dvije utakmice prestigla je Poljsku i Škotsku. Cilj do kraja minilige ostaje muški uklizati Portugalu, a možda ga i detronizirati s vrha ljestvice. U korist Luke Modrića i suigrača ovaj put radi činjenica da je Liga nacija preformatirana te da nas poslije skupine čeka četvrtfinale. Drugim riječima, nema imperativa, dovoljno je biti drugi u skupini.

U nekoj oštrijoj konkurenciji četiri reprezentacije bi se ozbiljno počupale za ulaznice na još jedan glamurozni party Aleksandra Čeferina, ali u skupini "vatrenih" priča se ozbiljno razvodnila već na sredini kampanje. Škoti su autsajderi bez boda na računu, a Poljaci jedva za nijansu bolji od njih. Prije mjesec dana su se u Osijeku predstavili kao momčad bez identiteta i jasnog plana, skromno društvo koje se zadovoljilo činjenicom što Hrvatskoj može parirati discipliniranim obrambenim blokom. Sada, nakon uvjerljivog poraza od Portugala, Poljaci su više nalik na demoraliziranu vojsku.

Robert Lewandowski

Foto Olimpik/nurphoto/shuttersto/shutterstock Editorial/profimedia

Veliki Robert Lewandowski teško se miri s tim gotovo pa dezerterskim mentalitetom i drži medijske lekcije izborniku da "ovo nema smisla". Reklo bi se da Poljska u Dalićev natjecateljski kalendar slijeće kao naručena.

Nije lako objasniti ovaj pad jer Poljska je velika nogometna nacija valjda još od vremena Ernstra Wilimovskog, golgeterskog kapitalca iz sredine tridesetih koji je u karijeri stigao promijeniti čak tri reprezentacije (Poljska, Šleska i nacistička Njemačka). Zaljubljivao se svijet kasnije u talent Grzegorza Lata i generacije iz 1974. godine, divio se velikom Zbigniewu Bonieku i dočekao nenadmašnog kilera u figuri Lewandowskog.

Ovaj rođeni BBB-ovac (Borussia, Bayern, Barcelona), koji je u klupskoj karijeri zabio više od 500 golova i začinio ih s 84 pogotka za reprezentaciju, teško se miri sa stvarnošću u kojoj nema nikoga sličnog Modriću da poveže konce igre i osmisli tri pametne napadačke akcije. Može li se na ovom polju nešto promijeniti nakon njegova očajničkog krika? Objektivno - teško. Poljaci će se, naravno, na startu naoštriti pogonjeni glasnicama pedesetak tisuća patriotski raspoloženih navijača na tribinama, ali to ne može promijeniti istinu prema kojoj "bijelo-crveni" teško pobjeđuju. U posljednjih pet nastupa samo su Škotima uzeli mjeru, i to zahvaljujući dobrim vilama koje su ih u Glasgowu čuvale od puno opasnije škotske momčadi.

Baturinina kandidatura za dres

Ali muke poljske momčadi rješavat će Michal Probierz, a nas daleko više zanima što je za Varšavu nacrtao Zlatko Dalić. Nakon tri utakmice u novom rasporedu 3-5-2 izvjesno je da će izbornik tražiti korekcije u okviru ove iste formacije. Neki će starteri iz meča sa Škotima sigurno prepustiti mjesta kolegama s klupe. Mogao bi tako u vatru Martin Erlić, vjerojatno umjesto Josipa Šutala, koji se vraća iz ozljede i valja mu dozirati minutažu.

Hoće li Budimir dočekati svoju šansu?

MARIN FRANOV Cropix

Martin Baturina se glasno najavio kao kandidat za dres onom polusatnom subotnjom dionicom, koju je oplemenio s nekoliko upečatljivih solo akcija, a nije isključeno niti da njegov klupski suigrač Petar Sučić preuzme dres bratića Luke. Upitnik stoji na Perišićevu dresu, spekulira se da bi mogao zamijeniti Sosu na svojoj prirodnoj poziciji lijevog "wingbacka", kao i da bi Budimir trebao utrčati u akciju umjesto Matanovića.

I bez standardnih prvotimaca (Kovačić, Stanišić), izbornik utakmicu priprema rješavajući slatke brige.