Ako ste zagriženi nogometni navijač, a na prvu pobjedu svoje momčadi morali ste čekati punih 20 godina, vjerojatno ste puni frustracija ili ste po prirodi totalni fatalist i paćenik, mazohist koji uživa u vlastitim mukama i životnim porazima. Upravo to su navijači nogometne reprezentacije San Marina, reprezentacije zemlje koja je najmanja od svih članica Fife i Uefe, sa samo 33 tisuće stanovnika, potpuno okružene Italijom. No, tko čeka, taj dočeka. Upravo to se dogodilo u četvrtak navečer u Serravalleu kad je pogotkom Nicka Sensolija San Marino upisao minimalnu pobjedu protiv Lihtenštajna u prvoj utakmici D1 skupine Lige nacija u kojoj je još i reprezentacija Gibraltara.
140 utakmica bez trijumfa
Tom je pobjedom, koja je izazvala buru oduševljenja u toj zemlji, prekinut rekordni niz od čak 140 odigranih utakmica bez pobjede nakon one 2004. kad je istim rezultatom San Marino također pobijedio Lihtenštajn. No, tada se to dogodilo u prijateljskoj utakmici te je ova pobjeda u natjecateljskoj utakmici, ma koliko se mnogima činila nevažnom, istinska pobjeda volje i sportskog duha, a još je i veća jer su je izborili igrači amateri. A svi reprezentativci San Marina to i jesu te ne treba čuditi činjenica što je San Marino trenutačno 210., posljednjerangirana reprezentacija na Fifinoj rang-listi. Bolje od njih plasirani su čak i Tonga, Sejšeli, Somalija, Bahami, Guam, Šri Lanka, Kokosovi otoci, Britanski Djevičanski otoci, Američki Djevičanski otoci i Angvila, reprezentacije rangirane od 200. do 209. mjesta. Naravno, krivnja je u tome što igrači San Marina, za razliku od spomenutih, svoje službene utakmice u pravilu igraju protiv jačih europskih reprezentacija.
- Bio je nevjerojatan osjećaj zabiti gol. Dobro smo se pripremili za utakmicu, stisnuli smo zube, uspjeli zabiti i ostvarili pobjedu koju posvećujem svojoj obitelji, prijateljima, navijačima, cijeloj reprezentaciji i cijelom San Marinu - rekao je nakon frenetičnog slavlja strijelac Sensoli.
On se još nije niti rodio kada je najbolji igrač San Marina u povijesti, Andy Selva, zabio pogodak u onoj posljednjoj pobjedi San Marina nad Lihtenštajnom. Ovaj 19-godišnjak, koji je u četvrtak upisao tek četvrti seniorski međunarodni nastup, sada je odveo svoju zemlju korak dalje. Za podsjećanje, spomenuti Andy Selva igrao je za reprezentaciju te minijaturne zemlje od 1998. do 2016. te je nakon 73 odigrane utakmice najbolji strijelac sa (samo) osam postignutih pogodaka.
Eto, dogodilo se konačno i to čudo, priča je začas u pozitivnim tonovima odaslana u cijeli nogometni svijet kao poruka da je u sportu i životu gotovo sve moguće. Sanmarinci su dugo čekali, pjevali o svojim porazima i dočekali. Presudni je faktor možda bila smjena izbornika Fabrizija Costantinija, kojeg je zamijenio Roberto Cevoli. On se sada nada još nekoj pobjedi protiv Gibraltara i Lihtenštajna, 198. i 199. reprezentacije po Fifinu rankingu.
Savršena večer
- Bila je to savršena večer - rekao je Cevoli nakon utakmice i nastavio: - Dali smo gol, mogli smo i više, a nismo niti jedan primili. Ništa bolje nisam mogao niti poželjeti. Jako sam sretan zbog igrača i Saveza koji ovo zaslužuje.
Sanmarinci su i prije planirali ovako nešto. U kvalifikacijskoj kampanji za Euro 2024. zabili su golove u tri uzastopne utakmice protiv objektivno jačih protivnika Danske, Kazahstana i Finske. Nakon toga su planski u ožujku organizirali domaću prijateljsku utakmicu protiv reprezentacije Svetog Kristofora i Nevisa, nadali su se već tada da bi to mogao biti trenutak za razbijanje prokletstva. Nisu u tome uspjeli ni kad su protiv također karipske zemlje Svete Lucije upisali poraz i remi, nije baš išlo po planu. Za nacije kao što je San Marino Liga nacija je zapravo blagoslov jer pruža redovite natjecateljske utakmice protiv momčadi na njihovoj razini. Sada kad su upareni s Lihtenštajnom, ukazao se idealni trenutak.
Utakmice na Stadio Olimpicu u Serravalleu inače se igraju u komornoj atmosferi, navijači se unaprijed pripremaju na neizbježno, na poraz, no ovaj je put i to bilo drugačije. Na tribinama je bilo mnogo djece iz nogometne škole i od početka je vladala atmosfera da bi to mogla biti njihova noć. Tako je i bilo. Na tribinama je vladao metež, brojni turisti i navijači iz Velike Britanije, SAD-a, Argentine i drugih zemalja slavili su zajedno s lokalnim navijačima koji su bili zbunjeni velikom prekomorskom podrškom. Prolila se i pokoja suza.
- Ja sam star i uvijek kažem da čovjek može vidjeti prava čuda ako dovoljno dugo gleda nogomet. Moram ipak reći da sam mislio da ovo možda nikad neću vidjeti - rekao je Alessandro, dugogodišnji vjerni navijač San Marina.
Svakom djetetu dres na dar
Reporteri su na Olimpicu mogli vidjeti i dvije majke koje su na tribinama dojile dvije malene djevojčice, koje se barem nakratko mogu pohvaliti stopostotnim pobjedničkim rekordom u svojem kratkom stažu navijačica San Marina. Ta država svakom novorođenčetu daje dres reprezentacije u pokušaju da potakne roditelje i djecu da preuzmu "obvezu" navijanja i igranja za najmanje uspješnu reprezentaciju na svijetu. Dok su navijači izlazili sa stadiona sa svjetlima koja su obasjavala impozantni Monte Titano, koji nadvisuje grad, članovi navijačke skupine "Brigata mai una gioia" ("Brigada bez ijedne radosti") spakirali su zastave i omamljeni otišli u slavljeničku noć.
- Morat ćemo promijeniti ime. Odsad možemo biti samo "Brigata San Marino" jer ovo je definitivno bila prava radost - poručuju.