Portugal je svladao Hrvatsku 2:1 i tako osvojio prva tri boda u novom izdanju Lige nacija. Pobjeda domaćina je potpuno zaslužena, i da Dominik Livaković nije zaustavio nekoliko teških udaraca, ona je mogla biti osigurana u ranijoj fazi utakmice. Zbog propuštanja tih prilika Portugalci su na kraju mogli platiti cijenu, jer je Hrvatska utakmicu svojom inicijativom učinila neizvjesnom.
Uvjerljiv je dojam, kad bi Hrvatska imala barem jednog bržeg igrača u napadu, koji će donijeti dubinu i olakšati tako igru cijele momčadi, ona bi bila kudikamo konkurentnija. Kao što je pokazala utakmica u Lisabonu, bez obzira na negativne konotacije s Eura i takve odjeke u početku ovog ciklusa, Vatreni su momčad koja drži jako dobro posjed i može stvarati problem i najjačim suparnicima. Nažalost, ako nemate brzine, onda gradnja dugog napada kroz igru uzima više energije, nestaje svježine i pogotovo frustrira kada nema realizacije.
Unatoč lošem ulazu u utakmicu, Vatreni su se oporavili i onda su često dolazili u završnicu, lakše od očekivanog, jer Portugalci puštaju igrati. To našim igračima jako paše i ako im se dozvole “trokuti”, onda znaju zagospodariti utakmicom. Uz maestralnog Matea Kovačića, koji je u Manchesteru sazrio i igra s velikom osobnošću, dominira na tako teškoj poziciji kakva je “šestica” i potvrđuje da je predodređen za lidera reprezentacije. Modrić je dobro odradio utakmicu i vidjelo se da se odlično slaže s Kovačićem. Šteta je da je izostao doprinos Baturine, koji kao da je bio pod dojmom dimenzije ove utakmice..
Hrvatska je odigrala u sustavu 3-4-2-1. U početku, blago rečeno, kao da nisu znali što im je raditi, kako se pozicionirati, koga preuzimati i kako korigirati stvari. U defenzivnom dijelu trebalo je to biti 5-3-2, ali čvrstina tog bloka pukla je nekoliko puta (kod golova pogotovo), jer su stoperi izlazili iz linije (zašto?) na portugalske polušpice te ostavljali rupe. Bez kvalitetne korekcije, domaći su to iskoristili.
Kad su se malo konsolidirali, pogotovo ulaskom Ćaleta-Cara, Vatreni su djelovali bolje. Naravno, utakmice se igraju za golove, odnosno bodove. S te strane Hrvatska ima vidljiv problem jalovosti. No, ima više naznaka pozitive. Jako je dobar dojam za početak ostavio Matanović. Ima dobra razigravanja, vidi ulaske igrača iza leđa, a u svakom centaršutu eto njega u skoku i šutu.
Bio je i u defenzivnom bloku, odnio par lopti glavom, pokretljiv je i vrlo zanimljiv. U malo minuta koje je dobio dopao se i Petar Sučić, koji očito nema problem s tremom, a ni komplekse prema snažnim suparnicima...
Dakako da dojmovi mogu biti varljivi, a činjenice (poraz) su ključne odrednice. No, Hrvatska gradi novu priču i bit će i te kakvih težina dok se isprofilira nova kompozicija. Zato su pozitivni dojmovi važni da bi djelovali kao poticaj, i potvrda da se ide dobrim putom. Novi sustav? Ima tu još puno posla, treba uigrati momčad kad igra u liniji 3, treba to precizno objasniti i tesati...