U današnje vrijeme velika je sreća imati majstore koji su spremni izvesti zahvate bez čekanja. Možete imati nacrt, tlocrt, ideju i rješenje, ali naći ljude koji će to izvesti, e to je druga priča. Pogotovo kada živite u kući koja vam je davala sve, ući u takav zahvat, u današnje doba velika je i mukotrpna priča.
Nakon Eura, kada su sjeli za stol u hrvatskoj Kući nogometa, postojala je takozvana ogledna prostorija, a zapravo vila, ovjenčana nekim velikim medaljama, nagrađena sa svih strana, kao spomenik svime što se dogodilo posljednjih šest godina. Došli su na svojevrsni nogometni EXPO u Rusiju - srebro, na natječaj u Kataru dobili su broncu, kasnije je stiglo i srebro na nizozemskoj oglednoj priči. Bila je to klasična nogometna arhitektura, nije se bavila revolucijom, ali ono što je imala, bilo je dovoljno da posjetitelji, kao i žiri, stanu, pogledaju, i zaplješću... Suparničke vizije također su aplaudirale. Hrvatski nogometni model, bio je - avangarda.
Hrvatska se trebala prilagoditi onime što ima. Krenuti naprijed
Njemački ekspoze, ipak, otkrio je neminovnost promjena. Jednostavno, arhitekti najvećih uspjeha polako su krenuli kliziti u mirovinu, što je zahtijevalo promjenu. Stila. Hrvatska je, vratimo se na nogomet, morala profilom svojih "umjetnika" prijeći na tri u obrani plus drugačije performanse u napadu. Trebala se prilagoditi onime što ima. Krenuti naprijed.
Zlatko Dalić, kao predstavnik tog nogometnog kruga, dugo je odolijevao, a onda je, eto, na početku nove sezone Lige nacija, i uoči potrebnih promjena uoči kvalifikacija za Mundijal u SAD-u, Meksiku i Kanadi, napokon stao iza želja mnogih. Znajući da su stvari potrebne, Dalić je, krnjeg stručnog stožera, iza stavio trojicu, ulazeći u formaciju 3-4-2-1, i makar mu je nedostajalo četiri igrača, plus dva umirovljena senatora, dojam je da je ova priča započela i bolje nego se očekivalo.
Ne treba sada reći "jest, to je to", ali Hrvatska u ovoj formaciji doima se kao momčad koja ima prostora za napredak
S druge je strane stajao opasni Portugal, a Hrvatska je primila dva blesava pogotka, a iz dva centaršuta, no u međuvremenu je izgledala dobro. Iza je "štekalo", na momente, ali prema naprijed je Hrvatska bez obzira na manjak brzine imala forte koji daju do znanja da se od ovoga ne smije odustati. Kada šest godina, pod Dalićem, pa i više pod drugim izbornicima, igraš klasičnih 4-2-3-1, ili preformuliranih 4-3-3, teško je u kratkom roku dobiti onaj klasični "input", za koji je potrebno vrijeme, ali ako je suditi, recimo, "onaj" Elche" prije šest godina, i sada "ovaj" Portugal, jasno je da Hrvatska u ovom formatu ima svojih prostora za napredak.
Ne, ne treba sada reći "jest, to je to", ali Hrvatska u ovoj formaciji doima se kao momčad koja ima prostora za napredak. Bila je agilna, energična, i iako joj nedostaje tranzicijske brzine, ona je i ovakva, bez nekoliko važnih igrača, na momente držala u šahu sjajnu momčad iz koje bismo rado birali koga dodati u hrvatski roster. S željom da to može, i važnije, da to želi, Zlatko Dalić dobio je važne poruke za nastavak svoje buduće priče. Nedostataka ima, ali ima i pozitivnih detalja. Ova, nova Hrvatska, u ovom sustavu, čini se živa. Neka još nekoliko utakmica, no ako se trebamo za nešto primiti...