Nešto je trulo u državi pariškoj. Govore to aktualna događanja s gradskih ulica, no u nogometnoj domeni Francuske najvažnija je Ulica zapovjednika Guilbauda pod rednim brojem 24. Tu se nalazi jedna ogorčena sredina, zovu je Parkom prinčeva, samo što je na tom “pozlaćenom” dvoru prinčeva sve manje.
Naši su preci, očito, znali mnogo o zlatu, pa će narodna mudrost kazati da možete pronaći izgubljeno zlato, ali nikada izgubljeno vrijeme. Da zlatne uzde ne čine konja bržim, da medalje nisu napravljene od zlata, nego od znoja, da je bolje trgovati slamom i zaraditi, nego trgovati zlatom, pa izgubiti... Nasser Al-Khelaïfi nije ih dobro čuo ili razumio. Možda zbog zvižduka s tribina, možda zbog buke u svlačionici, možda zbog zveketa petrodolarskog “sitniša” kojeg toliko silno želi potrošiti, a nitko ga u posljednje vrijeme ne uzima. U svakom slučaju, Katarcu iz Dohe mnogo je bliži pojam “crnog zlata”, a tu nijansu poprima i sudbina kluba u kojem stoluje od 2011. godine.
- Jesam li ja trener, političar ili ministar sporta? U svom srcu čuvam zadovoljstvo nogometa, a u Paris Saint-Germainu nogomet nije jedina tema - glasila je božićna čestitka Tomasa Tuchela, koji je klub napustio pred Staru godinu 2020. iz razloga koji se lako daju iščitati između redaka.
Najbolji pokazatelj
Netko tamo šefuje gdje treba i ne treba. Pitanje nije tko, jer to je već poznato, nego gdje vodi trofejni, a opet problematični klub? Aktualni prijelazni rok možda je pokazatelj da Paris SG gubi jedinu moć koja ih nikada nije napustila - moć novca. Unatoč bogatim ponudama, naoko savršenim životnim uvjetima, velikim obećanjima i svime što ide uz priču sportskog menadžmenta, PSG je propustio dovesti mnoga imena s liste želja, u trenutku kada treba nadomjestiti značajne izlazne transfere.
Lionel Messi otišao je u Inter Miami, pitanje je trenutka kada će Sergio Ramos promijeniti destinaciju, Ander Herrera spakirao se još u veljači i zakazao let za Bilbao, a i posuđeni Hugo Ekitike, koji nije bogznakakvo rješenje u napadu, ali u trenutku kadrovskog deficita mogao bi biti vrijedan, posudbu još uvijek nije pretvorio u puni transfer. Sve su glasniji navodi o odlasku Marca Verrattija u Al-Hilal, a Achraf Hakimi navodno već neko vrijeme traži izlaz s Parka prinčeva. I najgore, Kylian Mbappe otkazao je dugoročnu vjernost klubu koji mu je dao sve. On je shvatio onu o zlatnim uzdama. K tomu, Neymar se također spominje u transfer-pričama, a ako ostane, ni to neće biti najsretniji scenarij za klub, jer Brazilac nije ili barem nije trebao biti glavna figura pariške budućnosti.
Potraga za pojačanjima
Stoga, što je s pojačanjima? Zasad je PSG podebljao jedino defenzivnu liniju dolaskom Lucasa Hernandeza iz Bayerna (40 milijuna eura) i Milanom Škriniarom iz Intera, svi ostali pokušaji dovođenja igrača pucanj su u prazno. Dok se Real Madrid, Manchester City i ostali velikani hvale potpisima iz rubrike prijelomnih vijesti, PSG cilja na manje privlačna imena i svejedno ih prate mnoge prepreke i poteškoće.
Marco Asensio (Real Madrid) još je prošlog mjeseca, tvrdilo se, dogovorio angažman u Parizu, a potpisa na ugovor i dalje nema, jer je došlo do nepoznatog zastoja. Marcus Thuram nije prihvatio pariške blagodati, već se okrenuo milanskom Interu, Victor Osimhen (Napoli) zasad se pokazuje nedostižnim, a Harry Kane, napusti li Tottenham u ovom prijelaznom roku, odjenut će dres Bayerna. Iako čvrsti interes postoji, slavnog Engleza PSG ne zanima, a možebitni razlog identificirao je čuveni Rivaldo prije pet godina, govoreći o Neymarovu transferu iz Barcelone.
- Bez uvrede, ali Ligue 1 ne može se mjeriti sa Španjolskom i Engleskom. Igrač će uvijek imati veće šanse za individualna odličja ili Ligu prvaka u drugim ligama Petice - kazao je Brazilac i danas, nakon toliko neuspjelih projekata (budući da je LP glavni cilj), mnogi nogometaši očito shvaćaju da je to realnost i da PSG, pa i da ga stoput nazovemo velikanom, ne predstavlja najvišu nogometnu stepenicu, a velebni status lako pada u zaborav nestrpljivih navijača, što dokazuju salve hukova i zvižduka na ime Messija ili Neymara.
Istom logikom vode se i treneri. Zinedine Zidane baš je nedavno izjavio da je spreman na novi izazov, ali PSG-u je u više navrata odmahnuo rukom. Jose Mourinho, Marcelo Gallardo, Thiago Motta, Julian Nagelsmann... Svi oni ostvarili su veći ili manji kontakt s pariškim klubom, jedni su odmah poklopili slušalicu, drugi su rekli ‘non’ malo kasnije. Slična priča desila se prošle godine - Zidane, Massimiliano Allegri i Antonio Conte bili su na radaru, ali nijedan nije došao na Park prinčeva. Španjolska Marca kontaktirala je brojne trenere i izvela zaključak da “postoji zbunjenost u svlačionici, koja nije dovoljno organizirana da bi se uspostavio ispravni način rada”. Taj će izazov na kraju pripasti Luisu Enriqueu, koji čeka na službenu objavu već dosta dugo, pa se čini da “posljednji detalji koje treba utvrditi” baš i nisu detalji.
Suština problema
U toj čitavoj zbrci, u vodećim francuskim medijima spominje se da sportski direktor Luis Campos, prošle godine najavljen kao mag za transfere, više ne uživa veliko povjerenje Al-Khelaïfija. Katarac, pak, ne uživa povjerenje nikoga, a problem mu je i Saudijska Arabija, koja postaje glavna sredina za nogometaše kojima je novac iz ovih ili onih razloga iznjedrio na prvo mjesto liste prioriteta.
Dakle, čini se da se PSG utapa u vlastitoj moći - to što im, uz pokoju iznimku (Monaco i Lille), godinama nitko ne može konkurirati u ligaškoj domeni, igračima sada više djeluje kao problem nego prednost. Treneri se teško nose s nogometašima koji u svlačionici imaju malo veću moć od drugih, a financijsku su moć preuzele malo veće “ribe”.
- Luksuzna robna kuća privlači pozornost, ali djeluje samo ekonomski. Katar je koristio Pariz za vlastitu sigurnosnu politiku i geopolitičke ambicije, a nogomet je nešto drugo. Nogomet je suradnja i solidarnost, identifikacija ljudi s klubom. To su vrijednosti koje PSG ne posjeduje i zato će uvijek biti nedorečen - poručio je Philip Lahm za The Guardian prije tri mjeseca i, koliko god apstraktno njegova analiza zvučala, zagazio je u suštinu problema na Parku prinčeva.