Mladost je pokazala da može i zna, da je ni grlatost dvadesetak tisuća domaćih navijača ne može zastaviti u njenom naumu, ali... Europa je to. Scena dovoljno velika za one koji je znaju igrati. Mjesto odvažnijih, stamenijih, ali i - sretnijih. Sreća je faktor koji Bijelima nije pomogao, a tražili su ga, priželjkivali... Moramo reći i gotovo dozvali, barem je tako izgledalo do poluvremena. Radetinčeva vratnica dala je naslutiti da bi se u nastavku moglo pripremiti nešto veliko, no - nije se dogodilo. Pogledom na semafor izgleda da je bilo i razmjerno daleko, ali to bi bilo netočno uvrstiti u ukupnu jednadžbu utakmice.
Šteta je, jer opet je bilo elemenata za laude, velike pohvale pojedinaca, ali i kolektiva koji se kroz većinu dvoboja držao kompaktno, s jasnom vizijom što raditi, kako se braniti, kako držati inače ove sezone poprilično goropadne Šveđane podalje Labrovićeva gola. Čak su i izlasci prema naprijed funkcionirali, bili jednako jasni, strategijski kvalitetno odrađeni. Prosijavanje taktičke zamisli na teren prestalo je funkcionirati baš onda kada je Rijeka mogla ponešto i realizirati te se tako približiti nastavku europskog sna. Respekt? Možda je i taj element bio previše vidljiv...
Tadić i Budicin su, jasno je to, igračima-nepoznanicama htjeli iznenaditi Djurgardens. Ponajprije Liber, pčela radilica opširnog radijusa kretanja, a onda i fine nogice Frigana i Hodže bili su u sastavu kako bi domaćima na Tele2 Areni nad glave postavili poveće brdo upitnika. Bilo je, nesumnjivo, pokojeg i iznad navijača Rijeke, ali trenerski tandem znao je što od njih može dobiti. Baš nas je Liber u konačnici najpozitivnije iznenadio, a zadnju je službenu utakmicu odigrao u ožujku. O takvim elementima iznenađenja govorimo...
Da se na homogenost s početka dvoboja dalo nadograditi zrnce supstrata veće kvalitativne razine ponekog pojedinca u riječkom orkestru, bilo bi to na koncu sve skupa, bitno neizvjesnije. Jer, energije je bilo, a otvoreno smo se pribojavali da će se mladići možda i ispuhati. Naročito nakon što su u prvih 20 minuta izgledali poprilično dobro našpanani.
U odnosu na prvi dvoboj Rijeka se digla. I baš zbog toga nikakve zamjerke nakon predstave u Stockholmu biti ne smije. Bit će ovi mladići uz još pokoje kvalitetno pojačanje i povratnike iz rehabilitacijskog procesa itekako težak zalogaj za svakoga na domaćem nogometnom nebu. Da, treba tu doći još jedan ekstrakvalitetni napadač, ne bi loše stigla ni kakva fina desetka (Halilović je još miljama daleko od optimalne forme!), ali temelji postoje. I zdravi su, itekako.