Jedina policijska intervencija bila je vezana uz voditeljicu Mirtu Šurjak, spremno su vrebali svoj trenutak

Solun na dan utakmice. Vrućina, visoka temperatura, sunce je nemilo pržilo. Utakmica? Rijetki su o utakmici pričali na plus 35 Celzija. Jutro je osvanulo kao svako ljetno. Sumaglica na moru, vlaga se već zarana počela osjećati u zraku. Na Aristotelovu trgu u centru grada ispijale su se prve kave. Jutro idealno za lagani ritam u dvoje. Umjetnik je razvlačio svoju harmoniku, Đurđevdan je dominirao repertoarom.

- Evo zore, evo zore - pjevušili su potajice oni koji su uz melodiju znali i riječi.

Na svakom koraku policija je iskazivala budnost, međutim potrebe za intervencijom nije bilo. Za strahom još manje. Imali su policajci toliko vremena da su mogli obaviti i fotografiranje s HTV-om voditeljicom Mirtom Šurjak. Izbjegli bismo i mi atraktivnu splitsku novinarku da se ne ponavlja u tekstovima, ali kako zatvoriti oči kada policajci uđu s automobilom u pješačku zonu, izađu iz vozila i baš kada smo pomislili da su došli prekinuti snimanje ili izvršiti deportaciju, na engleskom su blago zamolili.

JAKOV PRKIC Cropix

- Možemo li se fotografirati s vama?

Ono "s vama" nije značilo množinu, već respekt prema voditeljici HTV-a. Dva policajca gledali su Splićanku kako izvještava s glavnog solunskog trga, pa su vrebali svoj trenutak za povijest. Što bi rekli, Mirti sekunda, a njima uspomena za cijeli život. Jasno, može i obrnuto ako vam tako odgovara.

Kamere nacionalne televizije okupirale su Aristotelov trg, ljudi su se izmjenjivali pred kamerom, ali bilo je i onih koji nisu htjeli pred objektive. A dobro su znali jezik.

- Lepa devojka, neka poznata Hrvatica? - bio je jedan od komentara.

Srba ima na svakom koraku, automobila s BG registracijama puno je po Solunu. Ali, nije to jedina poveznica. Kada su vidjeli stadion Toumba mnogi su u domovini to zdanje nazvali stadionom Partizana.

- Riješite ih na tom solunskom stadionu JNA - poručio nam je navijač Bijelih koji nam se javio s putovanja na Islandu.

Istina, stadion PAOK-a zaista podsjeća na nekadašnje zdanje Partizana. Toumba i danas izgleda prilično trošno, staro, ali ima i dušu kako navijači vole kazati. Jer, "old school" navijači ne voli moderne stadione, vole stadione s uspomenama. One koji pričaju svoje priče. Toumba je jedan od takvih, s "milijun" grafita išaranih po stadionskim zidovima i stupovima priča je zagarantirana.

Na Toumbi je ostao i dio Hajdukove povijesti koju posljednjih godina potpisuje Lukša Jakobušić. Predsjednika Bijelih u jutro četvrtka zatekli smo u šetnji gradom.

- Opuštanje, uvijek imamo svoj ritual na dan utakmice - kazao nam je čelni čovjek Bijelih dok je šetajući Solunom razgovarao u društvu člana Nadzornog odbora Dražena Zeca.

Miran je bio Jakobušić. Potpuno miran, jer već je sve rekao o utakmici. Jasna je njegova filozofija pripreme dvoboja. Toliko puta smo tu rečenicu čuli:

- Kada si sve napravio, možeš mirno šetati!

Tako se Jakobušić osjećao na dan utakmice. Sve što je imao reći, sve što je mogao napraviti, sve je obavio. Zato je u četvrtak ujutro ležerno u kratkim hlačama, bez official looka, prošetao Solunom. Više nije bilo potrebe, maksimum je pružio, sve ostalo bilo je na momčadi i treneru Leki. Domaćini su s druge strane jedva čekali početak utakmice.

- Nije PAOK samo nogomet, PAOK je party. Zabava. Zato volim PAOK i odlazak na utakmicu - ispričao nam je Giulliano, konobar u restoranu pored već Aristotelova trga.

Cijene su ugodne, grčki turizam ne pati od manjka punih stolica. Za 2,10 eura u restoranu pijete Coca-Colu, za 3,6 veliko pivo. Mesna jela su po 7-8 eura, za manje od 20 eura imate cijeli menu, a "kuća" na kraju časti sladoledom. Ugodan je život, ugodni su ljudi zato onaj tko ima vremena i ponešto novca može se bi priuštiti ugodan odmor. Nogomet? Da, može se veseliti na nekoj od utakmica PAOK-a, premda ne smijemo zaboraviti da Solun ima više klubova.

- Koji PAOK, ja sam za Iraklis - dometnuo nam je jedan od prolaznika kad smo ga ljubazno upitali za predviđanje rezultata dvoboja s Hajdukom.

Aris i PAOK se drže kao dva najveća kluba u Solunu, ali ima i onih kojima je Iraklis srcu drag. Međutim, rekli bismo da Panathinaikos generalno prevladava. U novinarskom hotelu u Solunu gotovo da nije bilo čovjeka koji je izrazio naklonost crno-bijeloj boji. Samo zeleno, samo Panathinaikos. Ne živi cijeli Solun za PAOK, ali na Toumbi je sve u dvije boje. Kao kod mnogih u životu, bez sive, samo crno ili bijelo. Ovog puta je bilo tužno što nismo vidjeli i crveno-plavi kolorit, što nije bilo navijača Hajduka, ali takav je život, stalno nudi nove izazove.

Za kraj i detalj iz budućnosti. PAOK i Rosenborg razgovarali su u smještaju za sljedeći tjedan. Požalili su se oba kluba da u nema u Solunu i Trondheimu smještaja za toliki broj osoba. Jesu li uranili, hoće li im trebati tek za prijateljsku utakmicu? Mi smo se pitali o tome u četvrtak ujutro, a vi sve znate dok čitate...