To je već dugogodišnja tradicija, Dinamo ostaje jedini hrvatski predstavnik u europskim natjecanjima, poput mrava marljivo skuplja koeficijente za hrvatski klupski nogomet. Modri su “posljednji Mohikanci” našeg klupskog loptanja kad je Europa u pitanju. Da nema maksimirskog kluba, hrvatski koeficijent bio bi “Bože pomozi”.
Istina, navikli su nas plavi dečki da ih gledamo u skupinama Lige prvaka ili Europske lige, no ovoga puta to neće biti tako, gledat ćemo ih u trećem razredu europskog nogometa, u Konferencijskoj ligi, koja broji svoju treću sezonu postojanja i prvi put će u grupnoj fazi imati jednog hrvatskog predstavnika.
Moglo je sve biti drukčije da nije bilo one nesretne utakmice u Ateni, kad su Modri u sam smiraj utakmice prokockali prednost od dva gola protiv AEK-a pa je doigravanje za Ligu prvaka ostalo samo sanak pusti. Mogla se onda igrati Europska liga, ali nije protiv Sparte iz Praga bila dovoljna pobjeda od 3:1 u Maksimiru. Na gostovanju u češkoj prijestolnici, Modri su odigrali jednu od svojih najlošijih europskih predstava uopće, poraženi su s 1:4 i, eto, ostali su na Konferenciji. Financijski se naravno izgubilo jako puno, odlepršali su milijuni eura, izgubilo se i na sportskom planu, jer nije isto igrati pod velikim svjetlima pozornice u Ligi prvaka ili tu gdje su sada...
Međutim, svako europsko natjecanje, pa i ovo kvalitativno najslabije nudi izazove, želju i htijenje za postizanjem što boljeg rezultata. Modri su u skupini s Astanom, Viktorijom iz Plzena te kosovskim Ballkanijem. Ne treba uopće dvojiti da je zagrebački klub favorit u toj skupini, sve drugo osim prezimljavanja u Europi bio bi neuspjeh. Ne samo to, može se s pravom očekivati da bi Dinamo mogao u Konferencijskoj ligi dosta daleko, možda do četvrtfinala, polufinala, zašto ne i finala? Jesmo li preveliki optimisti? Možda i jesmo, ali... Dinamo je pokazao da može pobjeđivati moćne klubove poput Tottenhama, Chelseaja, Arsenala, West Hama...
Pobjednik direktno među 16
Zašto onda ne bi i ovo društvo u Konferencijskoj ligi? Bez obzira na to što su tu Aston Villa, Fiorentina, Lille, Fenerbahçe, Beşiktaş, Club Brugge ili Eintracht. Istini za volju, ti klubovi su po igračkoj strukturi financijski mnogo vrjedniji od Dinama nakon odlazaka trojice reprezentativaca, Dominika Livakovića, Josipa Šutala i Luke Ivanušeca. Da su oni ostali, optimizam bi sigurno imao ljepše koordinate.
Dinamo se u zadnjih 17 sezona 16 puta plasirao u skupinu europskih natjecanja pri čemu računamo i aktualnu natjecateljsku godinu. Pritom je šest puta izborio ulazak u Ligu prvaka, a devet puta u ligu Kupa UEFA, odnosno Europsku ligu i sad eto u Konferencijsku ligu. Otkako je osmišljen format s grupnom fazom natjecanja Plavi će 19. put sudjelovati u skupini. Dosad su osam puta igrali u Ligi prvaka, a 10 puta u ligi Kupa UEFA, odnosno Europskoj ligi. U zadnjih pet sezona Dinamo je triput prošao grupnu fazu i ušao u proljetni dio natjecanja.
Velika stvar za Dinamo jest ostanak Brune Petkovića i povratak legendarnog kapetana Arijana Ademija. Istina, Ademi je stigao malo prekasno, nije ga se stiglo prijaviti za Konferencijsku ligu, pa neće ove jeseni moći igrati utakmice u skupini. No svi imaju realnu nadu da će Aki igrati na proljeće s obzirom na to da se očekuje Dinamov prolaz.
Inače, Arijan Ademi apsolutni je Dinamov rekorder po broju nastupa u europskim natjecanjima u povijesti kluba. Zaustavio se na 104 utakmice što je 28 više od drugoplasiranog Sammira koji, dakle, ima 76. U četvrtak Modri startaju, protivnik je Astana. Osvajači skupina direktno idu u osminu finala, dok drugo mjesto vodi u doigravanje za tu fazu natjecanja u dva dvoboja s trećeplasiranima iz skupina Europske lige.