Kek o Nijemcu u Maksimiru: 'Hrvatski mentalitet i treninzi Magatha? To želim vidjeti!'

Preporuke su bile i više nego dobre, Ćiro Blažević je kazao: “Najbolji trener u hrvatskoj ligi je Matjaž Kek!” Dovoljno argumenata za prvo pitanje - je li Rijeka napokon spremna za trofej?

- Ulaskom u Europsku ligu, malo smo požurili, ubrzali smo očekivanja. Volim kada je okruženje ambiciozno, ali još više volim kada je realno i objektivno. Ne razmišljam jesmo li sposobni za trofej, ali ako će se pružiti i najmanja prilika, pokušat ćemo ga ‘ugrabiti’.

Bilo koji?

- Sasvim je nevažno - koji! Ali, Europa je neusporedivo teži izazov...

“Feel good factor” je bila utakmica sa VfB Stuttgartom, ta utakmica je bila prekretnica?

- Ona je prelomila sve. Ne želim sada govoriti o klupskim budžetima, ali, svi znamo što je Stuttgart. A Rijeka s četiri tjedna priprema i petnaest novih igrača uspjela je kompenzirati i povijest i tradiciju i veličinu jednog kluba iz gornjeg doma Bundeslige. Ako imate dobru organizaciju i ako ste čiste glave, sve je moguće. Znate li što je najvažnije? Ne odabrati najbolje igrače, već najbolje karaktere, ljude pobjedničkog mentaliteta, koji žele uvijek pobijediti, makar igrali na balote. To smo pogodili, Kvarner je to prepoznao, a koliko osjećam, i cijela Hrvatska. Čak i u Splitu su nam priznali da smo igrali dobro, u Zagrebu nam ne zvižde...

Raj na Kvarneru

Kada je Rijeka zabila gol u Stuttgartu, u Zagrebu se pucalo?

- Meni je najdraže da su ljudi na Kvarneru zadovoljni, jer su to godinama čekali. Godinama su čekali da igramo al pari s Betisom i Lyonom, klubovima iz liga petice. I petnaesti igrač u Betisu i Lyonu nije bezveznjak, a svu tu mentalnu snagu dao nam je Stuttgart, igrači su osjetili da je sve moguće. Moraš biti maksimalan u glavi i nogama, a moraš imati i sreće. U Guimaraesu nismo imali sreće i odmah smo ‘fasovali’ četiri komada. Ti se možeš švercati u hrvatskoj ligi, ali, ako nisi pravi u Europi, gotov si, i rezerve će te ‘nakantati’.

Kakvi su izgledi Rijeke da preživi u Europi?

- Želim dobiti svaku utakmicu, protiv Lyona smo bili na milimetar, da dođe i Barcelona, ne bih se postavio kukavički. Poštujem protivnika, ali iznad svega poštujem sebe. Ruka prije utakmice, ali na terenu nema bogova i nedodirljivih. I zato vjerujem da Europa nije izgubljena.

Da je predsjednik prepoznao vašu trenersku klasu, potvrdio je i novi ugovor. Zavezali su vas uz Kantridu do 2017. godine?

- Istina, dogovor je sklopljen i potpisan. Nisam došao u Hrvatsku da bih ovdje ostao pola godine i pokupio što se pokupiti može. Prepoznao sam ambiciozni klub i nogometno okruženje. Znam da će mi biti teško, jer smo ubrzali, rezultat smo napravili za pola godine. Meni je dobro, familiji je dobro, s guštom odlazim na svaki trening. Iako sam realan; možete potpisati ugovor na petnaest godina, ali, kada kola krenu nizbrdo, traži se žrtveno janje. A kada su treneri u pitanju, mnogi predsjednici su revolveraši, odmah ‘potežu’.

Robert Prosinečki je od jedanaest utakmica izgubio sedam. Ponudio je ostavku, oni su rekli - ostani?

- Pametni ljudi, vjeruju u njegov rad. A mi ‘ludujemo’, ne možemo mijenjati trenera svakih šest mjeseci. Mi se hranimo šok-terapijama, ja sam za kontinuitet. Rijeka nema puno stranaca, poput Dinama i Hajduka, baratam s mladim hrvatskim igračima, oni traže kvalitetan rad na duge staze...

Osvrnuo se i na Dinamovu avanturu s Magathom.

- Pratio sam Magatha u Bayernu, volio bih vidjeti kako će se snalaziti u hrvatskoj ligi. Znam kakvi su mu treninzi i jako me zanima odgovor hrvatskog karaktera na njegov stil rada. Rekao vam je Mandžukić - nakon treninga se izlazi četveronoške. Ja nisam ‘jastreb’, poput Magatha, koji 24 sata drži bič nad igračima.

Jurčićeve procjene

Kruno Jurčić drži da su to zastarjele metode...

- To se ne bih usudio reći. Smeta me kad ljudi na televiziji sve znaju, a uopće nisu upoznati s filozofijom određenog stručnjaka. Pitali su me jednom - što biste napravili da ste na mjestu Mourinha? Rekao sam - ne bih bio ovdje, bio bih u Chelseaju. Pitajte me za mišljenje, ali ne i kako bih se ponašao da sam u koži Fergusona ili Mourinha. Nisam revolveraš, kad vidim sve, tek tada ću donijeti sud, ali samo za sebe. Prema kolegama morate imati poštovanja...