Kolateralna žrtva. Tako ga je nazvao trener Krunoslav Jurčić. Ivan Tomečak zaista nema sreće, taj mladić je zapravo najveći tragičar Dinamovih priprema. Zbog sustava igre ispao je iz udarne momčadi! Kako se, dakle, osjeća kao “kolateralna žrtva sustava”?
- Tužno... Kao i svaka žrtva. Ako je tako najbolje za momčad, što mogu, ako treba, ulazit ću s klupe. Za mene je u ovom sustavu otvorena pozicija na braniču. Ali tu je glavni Šime Vrsaljko.
Vi biste se trebali moliti da se Vrsaljko što prije proda u inozemstvo?
- Ne! Šime nam treba. A iskreno, ja baš i ne volim igrati otraga. Moja pozicija je na desnoj strani prema naprijed, ali nje više nema.
I tako, nogometni biser mora sjediti na klupi. I to je današnji Dinamo. Mnogo jako dobrih igrača, Jurčić je tražio da mu se kvalitativno gotovo identično dupliraju pozicije. Zato mnogi, koji bi u svim hrvatskim klubovima igra li u prvoj momčadi, moraju biti zadovoljni samo pogledom s pričuvne klupe.
Tomečak je ipak specifična priča. Takav igrač bi i u mnogim jakim europskim klubovima bio dio najboljih jedanaest. Prototip je modernog igrača, iznimno je brz, prodoran, odličnog centaršuta, zna zabiti pogodak. Takvi se danas traže. Uostalom, pa hrvatski je reprezentativac! Nogometaši njegovih preformansi obično ne sjede na klupi za pričuve. No, paradoks je evidentan - pozvan je u reprezentaciju, a u klubu neće igrati?
- Čudno jest, priznajem. Nogomet je to, moraš se naviknuti na ono što život nosi. Ova situacija mi neće uništiti motiv.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....