Junior Fernandes (28) vrlo je simpatičan čovjek. Došao je u Dinamo u ljetnom prijelaznom roku 2013. godine, na posudbu iz Bayera Leverkusena, a godinu dana kasnije zagrebački klub otkupio je njegov ugovor od Nijemaca.
Često smo tijekom ovih godina razgovarali s tim Čileancem koji podrijetlo vuče iz Brazila, za vrijeme tih razgovora uvijek nudi smiješak na licu, ali nije baš pretjerano zainteresiran za razgovor s novinarima. Ne zbog toga što se ljuti na neke kritike, nego onako, nje priča mu se previše s predstavnicima “sedme sile”. Također, ima jedan problemčić kad se dogovarate za razgovor s njim, uvijek se morate dogovoriti i s njegovim kolegom Angelom Henriquezom koji je “dežurni prevoditelj” na engleski jezik. Prije dvije godine, na Dinamovim zimskim pripremama u La Mangi, Angelo se našalio...
- Morat ću naplaćivati sve ove prijevode.
Život ga nije mazio
Nije da ga je život baš mazio, dapače, njegova priča čak je vrlo potresna. Rođen je u Tocopilli na sjeveru Čilea, ali se brzo s obitelji preselio u veći grad Calamu gdje je i odrastao. Odgojen je u kršćanskom duhu i skupa sa svojima živio je skromno. Otac mu je imao brak prije nego što se oženio s njegovom majkom u kojem je imao sedmero djece. S majkom Juniora imao je još jedno dijete, brat Dinamova napadača danas ima 32 godine i zove se Christian.
Otac je s obitelji bio do Juniorove sedme godine, a onda ih je napustio i odselio u Brazil. Njegova obitelj iz Brazila 2002. godine poslala je pismo u Čile Juniorovoj majci da je umro. Pet godina nakon očeve smrti, umrla mu je i majka od moždanog udara, tako da se sam probijao kroz život. Iako je kao mlad iza sebe ostavio potresne godine, djeluje kao čovjek blage naravi. Opušten je u razgovoru, makar se ta opuštenost ponekad preseli i na travnjak.
On je jedan od onih igrača za koje se može ustvrditi “kad mu se igra onda je sjajan, a kad mu se ne igra, onda ga je bolje izvaditi iz igre”. U Dinamu je imao jednu tešku situaciju, prijelom noge na utakmici sa Splitom u Parku mladeži. Dinamo se tada pokazao kao veliki klub, ponudio mu je ugovor, bez obzira na tešku ozljedu.
- To nikada neću zaboraviti - kazao je tada Fernandes.
Jedan je od onih igrača koji će zauvijek biti zapamćeni kad je u pitanju igranje Dinama u Ligi prvaka. Zahvaljujući njegovu pogotku glavom Dinamo je prošle sezone u Maksimiru pobijedio Arsenal. Taj pogodak može ući u krug povijesnih, baš kao onaj Josipa Šimića u Amsterdam Areni protiv Ajaxa.
Ove sezone također je bio uz Soudanija presudan kad se radi o modrom ulasku u najelitnije klupsko natjecanje na svijetu, u samom smiraju utakmice poravnao je protiv Salzburga na 1:1, taj gol donio je produžetke, a točku na “i’ stavio je alžirski reprezentativac. Imao je Junior još mnogo jako dobrih partija u modrim dresu, ali samo s tim golovima Arsenalu i Salzburgu može se ustvrditi da se Dinamu itekako isplatio.
Nisam uzor mlađima
Vidljivo je da se trudite, da u posljednje vrijeme djelujete kao najbolji Dinamov napadač, ali ove sezone neće vas golovi. Zabili ste samo jedan u Europi, a igrali ste deset utakmica, a u HNL-u ste samo četiri puta poentirali?
- Normalno je da svaki igrač, a posebno napadač, želi zabiti što više golova i da je sretan kad mu to ide od ruke, kao i nesretan ako ne ide sve kako bi htio. Tako je i kod mene. Kad zabijem, presretan sam, kad ne zabijem, tužan sam. Lijepo je kad zabijate golove, kad vam suigrači jure u zagrljaj, to su krasni trenuci. Da ih je samo što više. Ipak, bitno je da momčad pobjeđuje, to je uvijek primarni cilj. Naravno, svakako težim što boljim rezultatima, golovima i trebam čekati svoj trenutak. On će uvijek stići, toga se ne plašim.
Dojam je da ste daleko od maksimuma i da imate još prostora u svojoj igri i pristupu. Što mislite o tome?
- Otkad sam stigao ovamo, cijelo vrijeme se govori da sam daleko od maksimuma i da imam prostora za napredak, ali mene to ne brine. Ja radim na sebi, radim za sebe i za momčad, slušam upute i zahtjeve trenera i pokušavam biti što bolji u svom poslu. Baš uvijek, na svakom treningu i utakmici. Svaki boravak na travnjaku za mene je veliki izazov. Znam da ponekad igram bolje, ponekad lošije, ali budite uvjereni da baš uvijek dajem sve što mogu u tom trenutku.
Jedan ste od najskuplje plaćenih igrača, jedan od najiskusnijih, igrate napadača. Logično je da kao takvi morate preuzeti veliku odgovornost i povesti mlade suigrače, biti im uzor. Osjećate li se tako?
- U momčadi imamo puno kvalitetnih iskusnih igrača. Ne osjećam se kao uzor, ne mislim da trebam biti primjer nekom igraču u klubu. Mislim da svi trebaju imati možda neki uzor i primjer u velikim europskim klubovima. Držim da Dinamo ima dovoljno iskusnih igrača, mladi su pak na dobrom putu, skupljaju iskustvo i zaista ne mislim da bi trebali imati neki poseban uzor u meni. Mislim da smo dovoljno kvalitetni, a svaki igrač u Dinamu svoje uzore i primjere može tražiti vani.
Dinamo nije na razini Dinama od prošle sezone u Ligi prvaka? Što mislite da se dogodilo, gdje je zapelo?
- Svi smo svjesni da nismo na razini kao prošle godine. Normalno je u nogometu da se to dogodi kad klub ostane bez nekoliko vrhunskih igrača i kad se klub nakon toga ne pojača na istoj razini. Dakle, sve je to na putu logike. Imamo iskusne dečke, ali ukupno mladu momčad, kvalitetne igrače, ali sigurno su te promjene utjecale na nas. Također, nekoliko promjena trenera sigurno dodatno utječu na momčad. Trebamo vremena da se ponovno posložimo i vratimo. Vjerujem da će se to uskoro dogoditi, da ćemo biti oni pravi. Vjerujem da će se napredak u našoj igri vidjeti već nakon ove stanke, super radimo na treninzima.
Uključene emocije
Izgleda da je jača konkurencija u prvenstvu ove sezone? Teške su i utakmice protiv Intera i Splita koje Dinamo ne dobiva s lakoćom. Što mislite zašto je to tako, je li to stvar slabijeg Dinama ili zaista poboljšanja kvalitete lige?
- Dobro je za prvenstvo da su i druge momčadi jake, veća je konkurencija. Dobro je to i za nas jer nam daje dodatni poticaj i dodatni motiv da radimo bolje i kvalitetnije. Takva konkurentnost utječe i na atraktivnost lige i utakmica, što je svakako dobro za nogomet u Hrvatskoj. Mi nismo bili u idealnom stanju, nismo bili super, ali isto tako mogu kazati da je konkurencija u HNL-u iz godine u godinu sve bolja. Mislim da bi svi ljubitelji nogometa u Hrvatskoj to trebali primijetiti.
Što je s trenerima? Kažu da ste imali sukob s Cicom Kranjčarom u Tbilisiju. Je li to istina?
- Ponekad javnost i mediji misle da se radi o konfliktu igrača i trenera zbog situacija na terenu. Mislim na to da, recimo, kod izmjene igrač nezadovoljan napusti igru, možda kad vikne nešto ili nekako pokaže nezadovoljstvo ili ljutnju na travnjaku, ali tako je to u nogometu. Tijekom utakmice se dogode razne stvari, emocije su uključene, naravno da igrač nije sretan kad izađe iz igre. Ali sve što se dogodi na utakmici ostaje ‘’tamo’’, to je dio utakmice. To ljudi moraju shvatiti, nisu to nikakvi konflikti, to je normalno na utakmicama. Možda to nekome izvana izgleda kao konflikt, ali nema ga, rekao bih da je to dio igre. Kad utakmica završi, kao da ničega nije bilo.
Promjene nisu lake
Dinamo je promijenio tri trenera u kratkom periodu, ali i dalje nije na razini na kojoj bi možda trebao biti. Je li možda problem momčad ili zbir svega što se događalo? Tu mislim na promjene trenera, pad kvalitete, naporan ritam utakmica svakih nekoliko dana?
- Teško je kad se mijenjaju treneri. Svaki trener ima neku svoju viziju i ideju. Treba se svakome prilagoditi, a promjene nisu lake. Nemaju svi iste ciljeve i način rada i treba se uhodati sa svakim trenerom. Imali smo promjenu nekoliko trenera, trudimo se i pokušavamo pratiti zahtjeve svakoga, ali sigurno da te promjene utječu na nas. Nije samo kod nas tako, uvijek je tako u nogometu kad se mijenjaju treneri.
A ritam utakmica? Je li vam naporno igrati Ligu prvaka i HNL?
- Nije lako kad imaš naporan ritam utakmica svakih nekoliko dana, kad ostaneš bez nekih ključnih igrača i promijeniš nekoliko puta glavnog trenera. Zbog tog tempa utakmica također trebamo svježe igrače stalno, a još ako su tu i ozljede. Kad se sve zbroji, naravno da nije lako. Momčad treba neko vrijeme da bi se adaptirala ne neke nove situacije koje stižu jedna za drugom. Ne treba tražiti izgovore, ali naravno da je teško kad imaš više takvih okolnosti.
Jeste li kad ste dolazili mislili toliko dugo ostati u Dinamu? Kakvi su planovi za budućnost?
- Kad sam stigao u Dinamo, iskreno, nisam mislio da ću se zadržati ovako dugo. Onda sam se ozlijedio i oporavak je trajao neko vrijeme. Zaključio sam da mi je ovdje dobro, da sam zadovoljan i da želim ostati. Imam ugovor, dobro mi je i fokusiram se na sadašnjost. Ne želim razmišljati o budućnosti dok sam ovdje.
Što vam kažu u Čileu, je li Dinamo najbolja sredina za vas?
- Što se tiče ljudi kojima sam okružen, a to su moji najbliži prijatelji i obitelj, imam njihovu veliku podršku. Oni su sretni ako sam ja sretan i zdrav, to mi puno znači. Znaju da sam u dobrom klubu i sretni su.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....