INTERVJU TOMISLAVA ŽIDAKA S NEKADAŠNJIM NAJBOLJIM NOGOMETAŠEM SVIJETA 'Imali smo jaku vezu u Davoru Šukeru, nismo čekali poput ostalih'

Sedam dana trajao je lov na Diega Armanda Maradonu, sedam dana smo proveli u “čekanju” u predvorju najtraženije sportske biografije. Iako pred novinare izlazi samo jednom tjedno (četvrtkom ili petkom), nema lista u svijetu koji nogometnoj karizmi ne bi želio posvetiti barem nekoliko redaka.

Na sreću, nismo “stajali u redu” poput ostalih lovaca na ekskluzivnih pet minuta, imali smo jaku vezu. Davora Šukera, nakon Maradone, najpopularnijeg nogometaša Seville. Nekoliko njegovih riječi bilo je dovoljno da Diego kaže: “Si!” Jer kad čovjek vidi sve te očajnike, koji se desetak dana bore da “dotaknu” Maradonu, prokune profesiju i dan kad je odlučio na ovakav način upropastiti život.

Maradona zna da je i u ovim godinama i u ovakvom stanju atraktivniji sugovornik od bilo kojega sportaša svijeta. I to će masno naplatiti. Ranije smo pisali da je jedna španjolska TV kuća platila 200.000 dolara da Maradona svakoga ponedjeljka govori za njihove gledatelje. Maradonin intervju košta 10.000 dolara i tada ga možete okretati na “roštilju” kako vam drago, on će ionako reći ono što želi. Šuker je i tu “posljednju prepreku” uspio izbrisati, tako da smo na veliku radost vlasnika lista, intervju dobili - besplatno.

Kao što ste mogli pretpostaviti, nije nas pozvao na nedjeljni objed u zamak, udaljen dvadesetak kilometara izvan grada, gdje živi u potpunoj izolaciji. “Prijem” je priređen u svlačionici trening kampa. Svi su već otišli, napokon smo bili sami, upozoreni da na raspolaganju imamo dvadesetak minuta.

Diego Armando Maradona je posljednji Mohikanac lijepoga, šarmantnog nogometa, nogometa čija je kruna potez, majstorstvo, trik. Čovjek koji je u trenutku nadahnuća i “sudac” i “krvnik”. Što Maradona misli o atomskom nogometu, kakva je njegova budućnost? Hoće li poput ostarjelog rockera plakati za prošlošću ili će zapljeskati ovoj beskonačnoj utrci u kojoj su na većoj cijeni “desetobojci” nego igrači.

Bolji nogomet sutra

- Ne žalim za nogometom kakav se igrao prije deset godina. Neka ide u muzej. Sutra će se uvijek igrati bolji nogomet, to je prirodni zakon. Što će biti “zaštitni znak” nogometa u budućnosti? Velika snaga, sjajna tjelesna pripremljenost i markiranje.

U Sevilli igrate sa Šukerom, upoznali ste Roberta Prosinečkog, i Zvonimir Boban vam se vjerojatno usjekao u pamćenje. Oni su Hrvati i mi beskrajno ponosni na njih. Što ćete vi reći o njima?

- Imat ćete sjajnu nacionalnu momčad, odlična je to selekcija. Eto, Davor. Kad sam došao u Sevillu, govorilo se da odlazi. A meni je bio dovoljan samo jedan trening da shvatim kako je Davor igrač iznimne, “južnoameričke” tehnike. Rekao sam Carlosu (Bilardo, op. p.): “Ovog momka moraš zadržati!” Prosinečki i Boban također su iznimni tehničari, briljantne budućnost. Za godinu-dvije će “zavladati svijetom”.

Moje kćeri vole kavijar

Zašto se Diego vratio u Europu? Nakon bijega iz Napulja i kokainske afere, nitko nije vjerovao da će ikad više udariti loptu na Starom kontinentu. Je li motiv novac ili je nadjačala ljubav prema nogometu?

- Zahvaljujući Bogu i mojim kćerima, koje me vode kroz život, vratio sam se u Europu. Zašto sam se vratio? Da bi moje kćeri uvijek mogle jesti kavijar. Da, da, dobro ste čuli. Nogomet, naravno, ne igram gratis, a ja i sa 32 godine znam privući gledatelje na stadion.

Posljednjih tjedana Diego Maradona nije silazio s oštrog ruba afere. Predsjednik Napolija Ferlaino, očito vrlo precizno instruiran od utjecajnih krugova, tek je nakon intervencije FIFA-e dopustio Maradoni igranje nogometa. Grijesi iz Napulja, ako ih je bilo, ne zastarijevaju. Mafija ne oprašta. Postavili su “barikade” i učinili sve da spriječe povratak argentinskog lutka na euro-tlo.

- Sve je u Franchijevim rukama (menadžer, koji vodi sve Maradonine poslove, op. p.) u njega imam neograničeno povjerenje i vjerujem da će sve biti O.K. Ako ne, ako na semaforu bude “vječno crveno”, vratit ću se u Argentinu. Moja je prošlost čista. U Napulju nisam zaprljao ruke.

Zar ne bi bilo jednostavnije da odete u Napulj i riješite nesporazum?

- Gospodine, u Napulj ne bih želio ni u lijesu. Oni su mrtvi za mene.

Zaustaviti avione

Ali su očito moćni i opasni?

- Da, oni su vrlo moćni, i upravljaju mnogim stvarima. Ali jedno ne mogu, ne mogu zaustaviti avione koji lete za Buenos Aires.

I Maradona je postavio jedno pitanje: “Kako je kod vas, jenjava li rat?” Bilo je dovoljno nekoliko “poteza kistom” da Maradona shvati da se tamo, kod nas, vodi užasno prljav rat?

- Prije dosta godina igrao sam u Beogradu. A eto što danas rade!? Taj rat je jedan od najvećih apsurda našeg doba, nikad ne bih mogao pomisliti da bi u Jugoslaviji moglo doći do rata. Uvjeren sam da su u pitanju interesi i nečiji “profit” ne dozvoljava da se zaustavi ubijanje. Jer Zapad bi taj rat mogao zaustaviti bez većih napora, ali mu to očito nije u interesu. Jedino mogu reći da želim što brži završetak te grozote.

Talijane još pamtim

Vrijeme je bilo pri kraju, dvadeset je minuta iscurilo. Međutim, Maradona se nije vrpoljio. Najavili smo posljednje pitanje.

- Ali, gospodine, izvolite, ne mogu ništa odbiti prijateljima Davora Šukera.

Koja utakmica mu se posebno usjekla u pamćenje, koja je najveća pobjeda Diega Maradone? Možda meč protiv Engleske u četvrtfinalu Svjetskog prvenstva u Meksiku?

- Da, bila je to velika pobjeda, možda i najveća. Ali najradije se prisjećam pobjede nad Talijanima. Sjetite se Mondiala i utakmice u Napulju. Već su nas oplakali i otpisali, “spakirali” su nas u Buenos Aieres. A nakon utakmice morali su otići - Talijani.

Rado je poslao autogram čitateljima Sportskih novosti, iako to nikako nije mogao napisati. Pojednostavio je stvar i napisao: “Para El Periodico de Zagreb”. Vani ga je čekala gomila novinara. Maradona ih je hladno pogledao i rekao:

- Gospodo, zaboravili ste da s novinarima razgovaram samo petkom. A danas je četvrtak...

Došli su i u petak. Padala je kiša i Maradona, naravno, nije došao na trening. Trebalo je pokušati u subotu, nedjelju, ponedjeljak...