Gotovo tri mjeseca Giorgi Iluridze je u Hajduku i još uvijek prolazi fazu adaptacije. Više na terenu nego izvan travnjaka, jer za početak je naučio dovoljnog hrvatskog da se može sporazumijevati sa suigračima.
- Učim i Kouassija hrvatski jezik - pohvalio nam se 21-godišnji Gruzijac.
Nasmijan je Iluridze, veseo je unatoč činjenici da se još nije potpuno oporavio od ozljede bedrenog mišića s kojom je prije tri tjedna prijevremeno okončao dvoboj u Koprivnici protiv Slavena. Ostala je kod navijača ona slika kada se trener Igor Tudor žustro obratio Iluridzeu pri izlasku s koprivničkog travnjaka. Što se dogodilo?
- Ništa strašnog. Ušao sam u utakmicu s malom boli, nisam bio siguran mogu li izdržati napore susreta i nažalost pokazalo se da moram izaći s terena u ranoj fazi utakmice - objasnio je Iluridze.
Kondicijski trener Boris Peyrek dodao je “bolje je tako, jer mogli smo ga izgubiti na dulje vrijeme”. S Peyrekom je Iluridze u svakodnevnom druženju. Zbog poznavanja ruskog jezika, ali primarno zbog oporavka od ozljede.
- Za nedjelju, za dvoboj s Osijekom možda i ne krenem od prve minute, ali za utakmicu s Dinamom u Zagrebu bit ću maksimalno spreman.
Idemo redom. Prvo Osijek, pa onda “pakleni prosinac”. Što se očekuje u nedjelju?
- Sa mnom ili bez mene, ali moramo dobiti. To je svima jasno. Prvu utakmicu s Osijekom gledao sam na televiziji i odmah sam Borisu viknuo “ovo je offside”. Sjećam se kako smo primili taj jedini zgoditak. Ne znam kakav je Osijek danas, promijenili su i trenera, ali bez obzira kakvi su oni, naša momčad misli samo na tri boda. Jer, dobro znamo što nas čeka sljedeći mjesec.
Izdiktirao je pritom Gio, kako ga poljudski suigrači zovu, kompletan raspored Hajduka do kraja sezone. Stranac je na Poljudu, ali živi za utakmice Bijelih, maksimalno je “unutra”. No, rekli smo, prilagodba traži vrijeme.
- Sve mi je drukčije u Hajduku. Ukupna razina rada i organizacije je veća nego što sam navikao u gruzijskoj Dili iz Gorija. Moram se osloboditi u igri, imati onaj osjećaj da mogu sve s loptom kao što je nekoć bilo u Dili, Dinamu Tbilisiju i Anžiju iz Mahačkale. Hajduk je veći klub od Dile i kada se vratim na one dvije utakmice koje smo igrali u kolovozu dok sam još bio član moje bivše momčadi, nije mi jasno kako smo pobijedili. Da se igra danas, Hajduk bi prošao Dilu.
Možda bi prošao s Iluridzeom u bijelome dresu, ali s Iluridzeom u formi koju je nekoć imao. Hajduk ga je doveo da bude jedan od glavnih igrača, međutim, svjestan je i Gruzijac da nije dosad pružio ono što se od njega očekivalo. Oni koji ga bolje poznaju kažu da je veliki emotivac i zato mu teško pada činjenica što rijetko zabija.
- Nisam zadovoljan svojim izdanjima u dresu Hajduka. Zašto? Znam da mogu puno više, ali, kažem, moram se osloboditi u igri. U Split sam stigao kao igrač koji mora rješavati utakmice, međutim, ne smijem više ništa obećavati, nego samo sve pokazati na terenu - poručio je Iluridze i dodao:
- Malo sam i nervozan što sam zabio samo jedan pogodak. Grizem se u sebi, jer mogu puno više. Sanjam taj gol i nadam se da ću već u seriji teških utakmica u prosincu pokazati da je Hajduk napravio posao mojim dovođenjem, Tri utakmice s Dinamom, pa Zadar i Rijeka. Ima dvoboja u kojima mogu dokazati koliko vrijedim i kakve su mi mogućnosti.
Naglasit će kako mu je lijepo u Splitu, kako uživa u gradu pod Marjanom i samo mu nedostaju pogoci da bi bio potpuno sretan.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....