Hrvatska kolonija napravila čudo, a ona je uslijedio totalni raspad sistema: 'Odlaze i drugi Hrvati'

Bilo je gluho doba noći, kada nas je presreo žestoki ultras na obala Ligurskog mora.

"Iz Hrvatske? Grande ragazzi, grande!"

Nije, pritom, mislio na nas. Mislio je na hrvatsku koloniju u Speziji koja je osvojila cijelu regiju. Koloniju koja je napravila najbolji rezultat u povijesti u kluba, borbu za Seriju A, koja se ove sezone trebala dići na novu razinu. Krenulo je sjajno, prije sedam kola Spezia je bila na prvome mjestu, no upravo tada rezultat se sunovratio i doživio, doslovce, raspad sistema. Prije tjedan poziciju sportskog direktora napustio je Igor Budan, a sada je otišao i ultrasov 'uno di nio', Nenad Bjelica.

"Ovo je bio najemotivniji rastanak u mojoj karijeri, jer nigdje osim u svome Osijeku nisam doživio više ljubavi", počeo je sada već bivši trener kluba s hrvatskim štihom na putu prema obitelji u Austriji. "Proveo sam nezaboravnih godinu i pol dana u Speziji, ali nakon sedam kola bez pobjede stiglo je do očekivanog razlaza, u Italiji glave gube mnogo prije...", priča ekskluzivno za JL Nenad Bjelica.

U čemu je bio problem?

"Mnogo se toga nakupilo, analiza pokazuje da smo igrali mnogo bolje nego što to pokazuju rezultati, nedostajali su nam brojni bitni, kapitalni igrači, ali... Jednostavno, nakon petog mjesta lani, letvica se digla visoko, bili smo prvi, imali smo kemiju, vratili smo nogomet u grad. troškove smo odrezali praktički četverostruko, živjeli smo u realnim gabaritima, no bez obzira na sve na stadionu se u prosjeku skupljalo osam tisuća gledatelja, što je najveći prosjek od prošloga stoljeća kada nije bilo TV-a, navijači su bili uz momčad, uz klub, uz trenera... Kada je, međutim, uslijedila kriza, igrači su počeli gubiti samopouzdanje, redali su se negativni rezultati i sve ono što smo radili i gradili se urušilo. Nogomet je to.

U pozadini priče valja se mnogo istine koje Bjelica neće potvrditi, jer ne želi graditi alibi. No promjena čelništva koja se zbila ovoga ljeta bila je jedna od presudnih... Mišković, naime, više nije bio taj koji je vukao konačne poteze, pričaju nam naši talijanski insajderi... Kako god, ovo se doima kao kraj hrvatske ere na obali Ligurijskog mora.

"Otišao je Igor, otišao sam ja, a iskreno veliko je pitanje kako će novi trener prihvatiti momčad koju sam izabrao i gradio. Realno, lako je moguće da će svoje pozicije izgubiti i naši igrači, budući da će novi strateg donijeti nove ideje. No ne brinem za njih, jer Šitum, Miloš, Brezovec, Čanađija... svi su oni svojim igrama u Serie B skrenuli pozonost na sebe i oni će svoju budućnost u Italiji, ali možda i šire svakako naći."

A gdje će Bjelica?

"Sad ću se odmarati, ali neću birati. Jednostavno, nisam taj tip. kada se pojavi prva prilika za novi posao, zgrabit ću je, jer sam željan rada, napretka, imam silnu energiiju koju želim kanalizirati u svoju daljnju karijeru, u nogomet. Spezia je moj najdivniji dio trenerske karijere, prilično sam emotivan jer sam se saživio s klubom, igračima, navijačima... Ne, Mišković nije bio problem, Mišković je do kraja bio velik gospodin, ali imao sam moralnu obvezu otići jer rezultati su se strmoglavili."

Uprava je ostavku prihvatila, ali ne i navijači, koji danomice oblijepljuju zidove lučkog gradića sa samo jednom porukom - "Bjelica, uno di nio". Moderni nogomet ipak ne trpi emociju, samo rezultate.