'Znao sam, ako dođe Sammir mene nema, ne želim biti dio nogometa koji se ovako vodi'

Prije tri dana najavio je da se oprašta od reprezentativnog dresa! Sama po sebi, u bilo kojoj situaciji se dogodi, željeno ili višom silom, ozljedom ili zbog odmakle dobi, vijest o nečijem prestanku igranja za nacionalnu momčad je iz rubrike posebnih. Sukladno iskustvima koja kao reporteri imamo u proteklih 20-ak godina svaki je takav trenutak jedan od najteže proživljenih u karijeri hrvatskih igrača.

Zato nismo ni sumnjali da je Danijelu Pranjiću nešto drugačije. Kad smo ga nazvali da tri dana poslije najave odlaska iz reprezentacije provjerimo je li se štogod promijenilo nakon nekoliko prospavanih noći i hlađenja od razočaranja što nije na Štimčevom reprezentativnom popisu za utakmice s Makedonijom i Walesom, hitri vezist lisabonskog Sportinga odao je dojam koliko teško živi ovu situaciju.

- Ne, nisam se predomislio, ono što sam najavio prošlog četvrtka je već duže kuhalo u meni. Razočaran sam i odnosom prema meni, ali i reprezentativnom stvarnošću. Kada sam vidio da me nema ni među 26 igrača, a da iz stručnog stožera nisu našli za shodno niti nazvati pa barem objasniti zašto kao igrač sa 46 nastupa i 8 godina reprezentativnog staža jednostavno više nisam dobar ni za širi popis, shvatio sam da više nemam što tražiti u toj priči.

Kazali ste da je povod i poziv Sammiru, što je tema koja dijeli ljude, ali možda nije fair prema igraču?

- Rekao sam da protiv tog momka, kojeg osobno ne poznajem ali respektiram njegovo nogometno umijeće, nemam doista ništa. Kao što nisam nikad imao protiv jednog igrača koji je tijekom proteklih godina pozivan ili je dobio prednost prije mene. Reprezentacija je doista svetinja za sve nas i niti jedna osobna situacija ne smije biti ispred njenog značaja. Nije problem u pozivu jednom igraču, nego u načinu na koji se to učini. Govorim iz srca, takav sam čovjek i ne mogu se mijenjati, ali još prije sam osjetio da neki potezi vode u tom smjeru. Kad sam izostao s popisa za Makedoniju u Zagrebu te Belgiju, iako sam dva dana prije normalno razgovarao s izbornikom o poziciji gdje me kani koristiti, jako me to pogodilo. Odlučio sam da neću reagirati, jer slijede važne utakmice, ali sam sam sebi kazao, ako se dogodi da pozovu Sammira, to će mi biti potvrda da sam među žrtvovanima te ću objaviti da se povlačim iz reprezentacije.

U Splitu, ruku na srce, niste ostavili sjajan dojam, a izbornik vam je dao minutažu na lijevom beku i u sredini terena?

- Točno je da nisam ostavio dobar dojam, ali neka mi kažu tko je osim dvostrukog strijelca Eduarda tog dana protiv Švicarske bio dobar? Da je po tom kriteriju onda bi iz reprezentacije ispalo još 15-16 igrača.

Što vam je izbornik kazao u razgovoru prije Makedonije?

- Bio je to uobičajen razgovor na relaciji izbornik-igrač. Kazao je da računa na mene i pričali smo o tome gdje me vidi u kompoziciji njegove igre, gdje mogu dati najviše.

Predsjednik Šuker je kazao da vam želi što skoriji povratak u reprezentaciju, je li vas možda nazvao izbornik Štimac?

- Nije me izbornik nazvao i ne vjerujem da uopće hoće. Rekao sam da se opraštam od reprezentacije jer ne želim biti dio nogometa koji se ovako vodi kao u Hrvatskoj. I da ne bude krivog razumijevanja, nisam ljut što me izbornik nije pozvao, nego sam razočaran načinom na kojim sam otpisan. Reprezentaciji i izborniku Štimcu želim svu sreću u daljnjim utakmicama.