Hajdučka priča, nagrađivana knjiga autora Blaža Duplančića ponovo je podsjetila nogometne zaljubljenike na Ivana Gudelja, legendarnog igrača Bijelih. To je priča o njegovu životu koja nikoga nije ostavila ravnodušnim, jer Gudelj je zbog teškog oblika hepatitisa B morao prekinuti veličanstvenu karijeru u 26. godini, u trenucima kad je praktički imao svijet pod nogama, kad se samo čekalo hoće li potpisati za Real Madrid ili Barcelonu.
- Izgubio sam ono što najviše volim, izgubio sam mogućnost igranja nogometa. Koliko sam izgubio s materijalne strane, ne želim niti računati. Bolest mi je odnijela baš sve, morao sam tražiti novi put i pomiriti se sa sudbinom. U 25. godini su mi nudili da potpišem ugovor tri godine unaprijed, tražili su me Real Madrid i Barcelona, bio sam na vrhuncu...
■ Hajduk već šest godina trpi dominaciju Dinama. Dominaciju kojoj se tako skoro ne vidi kraj.
- Dinamo ima kontinuitet upravljanja, ima odličnu organizaciju na svim razinama i za sve je odgovoran Zdravko Mamić. Ja mogu govoriti o njihovoj omladinskoj školi kao dugogodišnji izbornik U-17 reprezentacije i reći da Romeo Jozak radi sjajan posao, ali i da mu Mamić vjeruje. Na žalost, Hajduk se u ovom trenutku nije u stanju boriti s Dinamom za nekog mladog igrača. Nije da se ne može u kratkom roku napraviti nešto kvalitetno, uostalom, Hajduk je nakon šesnaest godina ušao u Europsku ligu i zadržao se cijelu jesen u Europi, ali što ima sada? Smijenio je Poklepovića dok je još imao tri utakmice u Europi i kakvu-takvu priliku za prolaz, natjerao Svagušu na odlazak. Sa strane to izgleda nemoguće, uradio si sve da dođe do kraha.
■ Niti stanje u omladinskoj školi nije bajno. Hajduk i u tom segmentu ozbiljno zaostaje za Dinamom, promjene su i tamo najčešća pojava.
- Dolazak Matkovića na čelo omladinske škole je dobra stvar, ali on ne smije ni pomisliti na prvu momčad.
■ Gudelj se u razgovoru često vraćao na dvije riječi – sustav i kontinuitet. U te dvije riječi pronašao je razlog zašto, naprimjer, igrači koji stižu u Hajduk s aureolom pojačanja ne uspijevaju opravdati očekivanja.
- Kad sam ja naslijedio Ćiru Blaževića, u svlačionici sam našao četrdeset igrača!? Nakon nekog vremena stavio sam ih devet na transfer-listu, Izvršni odbor se složio sa mnom, ali čim su me smijenili, te su otpisane igrače vratili u kadar. Problem je što se neke stvari rade na silu, što ih se dovede pet do deset odjednom. Znam da je sada glavna tema Anas Sharbini i zašto ne daje ono što po talentu može. Sharbinija sam vodio u reprezentaciji, on je igrač koji ima klasu, ali nije vođa, nije onaj koji će se nametnuti kao što je bio Ibričić. Međutim, ima tu još jedna stvar. Osim u periodu s Poklepovićem, momčad na terenu ne djeluje dobro i onda je teško jednom igraču doći do izražaja.
■ U ovih šest, uglavnom tužnih godina za Hajduk, je li vidio igrača po svojem ukusu? Je li vidio nekoga tko bi stilom igre i ponašanjem mogao biti njegov nasljednik? Znamo, teška su to pitanja.
- Generalno, izgubio se pojam što je to Hajduk. Ne kažem ja da se ti igrači ne bore, ali imaju li oni u sebi ono da daju još malo, da idu iznad granice?
KOMPLETNI INTERVJU PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SN-a
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....