Zadar svladao Hajduk nakon 4 godine: Bijeli porazom sve dalje od željene Europe

Odlična predstava Zadra, Hajduk samo dijelom živ, a bodovi zasluženo ostali u Stanovima. Zanimljivo je bilo vidjeti kako je Igor Štimac poslagao svoje vojnike, kako je povjerenje na desnoj strani napada ukazao junioru Ivanu Joviću, pa u sredinu gurnuo Alyjua Okechukwea da zuji lijevo – desno i ubada suparničku zadnju liniju, potom i desnoga stopera Franu Ikića koji je dobio prednost pred Vedranom Ješeom.

U skupinu iznenađenja spada i Ivica Jurkić na lijevom boku, a ukupno gledavši Zadar se od početka nametnuo autoritetom, uspostavio je i održavao kontrolu lopte skladnim djelovanjem svih linija pri čemu je, recimo, i napadač Ivan Krstanović imao, uz ostalo, svoje obrambene zadaće. S druge je strane Hajduk djelovao u cijelom prvom poluvremenu kao da je nečim, a da ni sam ne zna čime, iznenađen, ukočen, bez ideje i bez inicijative. Zadrani su bez osobitih poteškoća u prvom poluvremenu pokrivali teren, bili su na ključnim mjestima uvijek korak prije, s dovoljno dobrim rješenjima da suparniku zakoče već i pokušaje neke konkretne akcije. Splićani su u prvih 45 minuta imali jedan udarac (Caktaš, slobodan udarac) prema Tomi Glujiću što je svakako posljedica i dobre pokretljivosti domaćih igrača, njihova dobroga čitanja suparničke akcije i dobrih reakcija. Okechukwe, npr. dovoljno dobro motrio je na Caktaša, a Ikić je, osim klasičnog stoperskoga posla, u pravilu bio u prednosti pred Maglicom i dobro u paru s Jerbićem kontrolirao uži obrambeni prostor. No, da je i velemajstor poslije prekida, Ikić je pokazao u situaciji kad je Terkeš fantastično izveo udarac iz kuta, a mladi stoper Zadra projurio pokraj zaleđenog Vršajevića i bombom zabio za vodstvo domaćina. U svemu, prvo je poluvrijeme Zadar u potpunosti kontrolirao, ponajprije svojom energičnošću i 'dobrim stajanjem' na cijelom terenu, dok je momčad Harija Vukasa patila od bezidejnosti i posve je logično da je na koncu i ostala bez značajnijega učinka.

Očito nezdaovoljan partijom svoje družine u prvom poluvremenu Vukas je na teren poslao Milevskoga umjesto Tudora, a prema zbivanjima na travnjaku sigurno je naredio drastičan pomak svih linija prema Zadrovoj polovici. Čak su iz obrane Hajduka i Krstanovića izgurali, a Zadar se dosta skupio na nekih 30 metara od vrata Tome Glujića i u tom dijelu terena organizirao mrežu koju je Hajduk nastojao što češće probijati na nekoliko točaka. Valja reći da je petnaestak minuta Zadar dosta opasno živio, ali uspio se u tom razdoblju obraniti poslije čega je Igor Štimac pribjegao zamjenama (Čirjak/Terkeš i i Pešić/Okechukwe i Surać/Jović) i tako dobio na svježini.

Opet je Zadar digao intenzitet trčanja i opet je lopta relativno dosta 'stanovala' na polovici Hajduka što je između ostaloga za posljedicu imalo i nekoliko zanimljivih pokušaja domaćina (Čirjak, Surać, Ikić) prema Kalinićevim vratima. Za Zadrane je bitno bilo što su otupjeli energičnost Hajduka (poslije je i Vukas zamjenama tražio malo više svježine), a može biti da je prevladavajuća blijeda igra Hajduka i Torcidu iziritirala u tolikoj mjeri da je na teren palo desetak bengalki što je, moglo se primijetiti, dodatno rastrgalo Hajdukove pokušaje da izjednači. Zadar se strpljivo i ustrajno, kvalitetno branio i dočekao priliku da stavi točku na i kad je u potpuno slomljenoj zadnjoj liniji Hajduka Pešić prošao kao Janica Kostelić u slalomu, a njegovu izvrsnu loptu u mrežu zakucao Krstanović što je, ujedno, značilo i da je priča gotova.