Nakon utakmice u Kranjčevićevoj svlačionicom Hajduka odjekivalo je “Boro, Boro”. Klicali su igrači svom treneru što je doista bio rijedak slučaj prethodnih sezona. Tim više što se simbioza nogometnih profesionalaca i stratega na Poljudu dogodila nakon samo tri utakmice koje je 65-godišnji Primorac vodio s klupe Bijelih. Koja je tajna uspjeha Bore Primorca, jer uspjehom se zaista mora titulirati činjenica da je od momčadi koja je gubila u seriji, u tri tjedna stvorio ekipu koja pobjeđuje, također u seriji?

Nije slučajan izbor

Prvo i iznad svega treba reći, nije Boro Primorac bio slučajni izbor Lukše Jakobušića. Prije 16 mjeseci kada je Primorac dolazio na Poljud preuzeti ulogu voditelja omladinske škole, njegov su angažman potpisali tadašnji predsjednik Brbić i njegova “desna ruka” Jakobušić. Priča iz pouzdanih izvora kaže da je Jakobušić vrlo brzo shvatio kakvo nogometno znanje u sebi nosi čovjek koji je 24 godine proveo u ulozi asistenta u stručnom stožeru Arsenea Wengera. Jakobušić je često razgovarao s Primorcem, kao djelatnik iz vaterpola bio je svjestan da nije ušao u sve tajne nogometnih vještina. Ali zato je često slušao Boru Primorca.
- Znao sam s njim sjediti na treningu. Ne znam više koje generacije u omladinskom pogonu, jer Primorac je cijeli dan na treninzima svih uzrasta. Gledao sam kako Primorac prati treninge i kada bi momčadi zaigrale na dva gola, Boro je zapisivao. Ako bi utakmica završila podjednakim rezultatom, Primorac je nosio papir sa sobom, a ukoliko je netko pobijedio s pet-šest razlike, pokidao bi papir uz obrazloženje “tu nemamo o čemu razgovarati”. Svidio mi se taj pristup - ispričao je jednom prigodom Jakobušić.

U trenutku kada nije imao adekvatno rješenje za nasljednika Harija Vukasa, a znao je i osjećao kako treba promijeniti trenera, odlučio se Jakobušić za čovjeka kojem najviše vjeruje kada se o nogometu i terenu zapodjene priča. Odlučio se za Primorca. Isto je prije 26 godina napravio Arsene Wenger. Primorac je početkom 90-ih trenerski posao započeo u Cannesu, nastavio u Valenciennesu, realtivno malom klubu koji mu je u konačnici donio angažman sa Wengerom. Iako je poslije Francuske otišao na šest mjeseci za izbornika Gvineje, njegovo svjedočenje u aferi Tapie gdje je na površinu izašlo priznanje igrača Valenciennesa kako je Marseille na nelegalan način došao do pobjede u međusobnom susretu vrijednom titule 1993. godine, snažno je odjeknulo. I dalje od Francuske, jer ubrzo je stigao poziv iz Japana od bivšeg trenera Monaca, Arsenea Wengera. Trenirao je Nagoyu Grampus, trebao mu je asistent i pozvao je Boru Primorca, čovjeka u čije se poštenje uvjerio u Le Championnatu.

Kreirao treninge Arsenala

Sljedeća dva desetljeća Wenger je dobio još dvije potvrde. Prva je Primorčeva stručnost, jer 21 godinu je bio član stožera Topnika primarno zadužen za skautiranje igrača i analizu uatkmica. Druga je lojalnost prema glavnom treneru. Kada se upitate kako je Primorac više od dva desetljeća bio s Wengerom u Arsenalu, možda će jedna rečenica biti dovoljna za odgovor. Primorac je Wengera zvao dvaput godišnje, za Božić i rođendan. U svim ostalim situacijama Wenger je zvao njega.

Sam Primorac sigurno će više progovoriti o detaljima suradnje, ali kada s nekim usko surađujete toliki niz godina, onda je jasno da su stručnost i lojalnost neupitne karakteristike. Koje je sve igrače pritom doveo do Highburyja, a kasnije i Emiratesa, precizno znaju samo Wenger i Primorac, ali dobro je znano da je današnji trener Hajduka bio čovjek koji je kreirao i treninge Arsenala. Znao je igrače u dušu, stoga ne čudi ni priča kako se Mikel Arteta, aktualni strateg Topnika, rado odazove Primorcu za sve što mu zatreba. Kako i ne bi kada je pet godina s njim bio u Arsenalu, a zadnje dvije sezone Artetine igračke karijere prošle su s kapetanskom vrpcom oko ruke.
I nije Arteta jedini koji “stoji mirno” ispred Bore Primorca. Puno je igrača Arsenala prošlo kroz njegove ruke, premda Primorac nikada nije bio u prvom planu. Ali, znala se njegova važna uloga. S godinama je skupio i mudrost, jer dobro je znano da je iskustvo nenadoknadiva kategorija.
S igračima Hajduka je puno razgovarao, a uveo je i promjene na treningu. Igračima je na pomoćnom travnjaku nacrtao koridore kretanja, a osim razgovora pokušao ih je rasteretiti s dvije rečenice:
- Igrajte bez opterećenja, za poraz sam jedino ja kriv. Vi možete više nego što trenutno pokazujete.

Buđenje igrača

Zaista mogu više, ali trebao ih je netko razbuditi. Učinio je to Primorac i to bez revolucionarnih promjena taktike. Tek nekoliko kadrovskih izmjena, više minuta za Umuta i Simića, a protiv Lokomotive je imao i sreće da Caktaš pogodi glavom iz pozicije koja nije njegova primarna. Ali, i sreća je faktor uspjeha, tim više što se negdje morao vratiti barem jedan promašeni kazneni udarac.
Rekli smo sve o taktici, nogometnom usavršavanju i skupljanju iskustva, a kakav je Primorac privatno, pitaju se mnogi. Malo se o tom segmentu zna, jer Primorac se u Split vratio prošlog ljeta nakon 36 godina izbivanja. Posvećen je obitelji i nogometu, rijetko je medijski istupao dok nije preuzeo dužnost prvog trenera. Nije tajna da voli obiteljske šetnje uz more, ali s obzirom na trenutni angažman, sve je manje vremena. Nastavi li ovako, bit će ga još i manje. Čovjek iz sjene, svojevrsni “tihi mudrac”, u tri tjedna preobrazio je Hajduk.