VUKASOVOVI BIJELI 'Želim da Hajduk igra napadački, onako kako je to radio Tudor'

Hari Vukas, trener Hajduka na ograničeni rok, do kraja sezone, znači još četiri utakmice, kao svoj zadatak postavio je osiguranje plasmana “bijelih” na europsku scenu. Realno, to i nije neki naročiti domet, jer kako se odvija rasplet u finišu sezone, Hajduk je kao treći ili eventualno četvrti na ljestvici siguran za Europu.

Želio sam s Vukasom razgovarati “jedan na jedan”, ali odgovorni na Poljudu takav susret nisu dopustili. Opravdanje je bilo da takve intervjue Vukas ne želi pa se razgovaralo kao u komisiji od pet, šest novinara. Čudna je to praksa, ispada da netko, nagađam da su to neke navijačke silnice, nastoji kontrolirati iskaze trenera. Uglavnom, Vukas je istresao standardnu priču o “velikoj časti i odgovornosti”, govorio je prilično uopćeno, pogotovo nije želio govoriti o stanju igračkog kadra, odnosno o tome je li završnica prvenstva svojevrsno čistilište prvotimaca.

Demonstracija hrabrosti

- Ne mogu i ne želim ulaziti u bilo kakve kalkulacije o tome koliko ćemo bodova osvojiti do kraja. Tražio sam od igrača da se usredotočimo isključivo na sljedeću utakmicu, s Osijekom. Tako se i ja ponašam, u glavi mi je jedino ta utakmica u kojoj bismo morali osvojiti tri boda - rekao je Vukas.

Ono što je istaknuo su njegove ambicije da ne bude prolazni na klupi Hajduka, već da se zadrži kao prvi trener i sljedećih sezona.

- Kad sam pozvan naslijediti Vučevića odlučio sam prihvatiti, zgrabiti tu priliku. Ono što je bilo, što je prošlo, ne zanima me, ne želim se opterećivati prošlošću, premda čovjek od nje ne može pobjeći. Dakle, osnovno je da demonstriram svoju odlučnost, hrabrost, samouvjerenost, naravno i znanje, da sam u stanju voditi Hajduk. Učinit ću sve kako bih dokazao da zaslužujem ulogu trenera.

Zakazali protiv Zadra

Automatski su otpala pitanja o tome hoće li nastaviti s forsiranjem mladih, odnosno hoće li u preostalim utakmicama nastojati provjeriti kadar kako bi uoči nove sezone imao jasnu sliku o budućem Hajduku.

- Moj cilj je da igrama pokažemo napredak. I tu nema mladih ili starijih, igrat će najbolji, jer želim vratiti stabilnost u svlačionicu. Moram naglasiti da je atmosfera među igračima izvanredna, osjećam njihovu spremnost, želju za dokazivanjem.

Vukas je po treći put ove sezone samostalan na klupi: prvi put se to dogodilo kad je bio kažnjen Igor Tudor, drugi put kad je Tudor dao ostavku, pa se čekalo novog trenera, treći put poslije ostavke Vučevića. I kod ove posljednje rokade javio se prijepor u liku Marija Maloče, kojeg je Vučević škartirao iz momčadi.

- Nisam postavljao uvjete upravi kluba, jer mi je bilo važno preuzeti momčad. Jedino sam tražio da imam sve igrače na raspolaganju. Maloča ipak puno znači jer je dugo tu, ima iskustva, kapetan je, može igrati i slabije, ali držim da mora imati mjesto u momčadi.

Vukas je govorio i o svojoj filozofiji igre, koja se faktički naslanja na Tudorovu:

- Imali smo uigrani stožer, izvanredno smo funkcionirali. Moja razmišljanja su slična Tudorovima, a to je nadigravanje, kontrola igre, te ono što je za Hajduka imperativ: beskompromisno napadački i agresivno. Znam da smo zakazali protiv Zadra, došlo je do neoprostivog manjka koncentracije, posebno kod prvog primljenog gola. To je problem koji ćemo otkloniti.

Trener Hajduka se ipak osvrnuo na blisku prošlost, to kako su “bijeli” uoči nastavka prvenstva naglo ostali bez tri standardna prvotimca: Antonija Milića, Filipa Bradarića i Jeana Kouassija.

- To je gotovo trećina momčadi, iz svake linije je otišao po jedan igrač, što se moralo osjetiti na igri, posljedično i na rezultatima. Nije dobro kad se treneri mijenjaju, pa kad se tome doda i manjak sreće, onda je logična poljuljanost momčadi.

Hari Vukas je bio talentirani napadač Hajduka, zanimljivo je da je debitirao još 1990., ušao je u igru umjesto Alena Bokšića u Varaždinu protiv Osijeka 3-0 (Splićani su bili kažnjeni zbog izgreda i prekida utakmice protiv Partizana). U bijelom dresu odigrao je svega 23 službene utakmice (6 golova), kasnije se seljakao po klubovima, najviše je dao kao igrač Segeste, ukupno je u 1. HNL postigao 25 golova.

Ponosan na Unešić

- Bio sam prvi strijelac Intertoto lige, dobio sam poziv od HSV-a, tjedan dana sam trenirao u Hamburgu, ali su Siščani pretjerali u zahtjevima pa sam se vratio u Segestu. Ti dani rada s trenerom Felixom Magathom za mene su bili dragocjeni. Ne, nije Magath moj trenerski uzor, u stvari nemam ga, nastojao sam od svakog trenera nešto dobiti...

Vukas se kao trener vratio na Poljud u vrijeme predsjednikovanja Joška Svaguše, vodio je zajedno s Juricom Vučkom kadete, odveo ih do naslova prvaka Hrvatske (sjajna generacija: Pašalić, Mujan, Milić, Tomić, Lučić, Blažević, Cipetić od koji su mnogi već u inozemstvuě).

- Ponosan sam na moj rad u Unešiću, Zagora je kao trećeligaš dogurala do četvrtfinala protiv Dinama, eliminirali smo u završnici Kupa Bjelovar, Osijek i Karlovac, to je podvig koji se pamti.

Na kraju, Vukas nije u rodu s najvećim igračem Hajduka Bernardom Vukasom, Hari je iz Vedrina kod Trilja.