Vidin nogomet karijere: 'Možda sam živio kao bećar, ali sam znao gdje je granica'

Domagoj Vida je na San Siru odigrao profesorski. Njegova prezentacija protiv Azzurra dobila je slapove hvalospjeva s raznih adresa. U paru s Ćorlukom djelovao je dominantno, superiorno, dobio je sve duele, svaki potez bio mu je na mjestu. Ali kad je on u pitanju, ne treba se samo usredotočiti na Vatrene.

Ova sezona definitivno je njegova, u dresu kijevskog Dynama također nudi izvrsne igre.

Stekli smo dojam da ste potpuno sazreli kao igrač. U dresu reprezentacije i kluba djelujete ozbiljno, stabilno, sigurno, kao nogometaš prebogatog iskustva i nogometnog znanja. Nije uvijek izgledalo tako?

- Nema tu neke velike filozofije. Ide mi.... Jako dobro. Osjećam da stalno napredujem. Taj napredak najbolje sam osjetiš na utakmici. Stalno igram, uopće ne odmaram, zdravlje me služi.

Je li možda bilo kakvih trzavica između vas i Lovrena kad je izbornik objavio da vi igrate protiv Italije? Lovren je odličan tip, ali vjerojatno mu je bilo žao što ne igra, je li vas možda pogledao ispod oka?

- Ne, ne, ne... Dobro ste rekli, Lovren je odličan dečko i sjajan prijatelj. Znamo se jako dugo, od mlađih selekcija, znam mu i roditelje. Kad sam igrao u zagrebačkom Dinamu bili smo susjedi. Među nama ne može biti trzavica.

Sami ste kazali, a to vide svi, napravili ste veliki iskorak, igrate sjajan nogomet. Je li se nešto možda promijenilo u vašem načinu života? Pratila vas je aureola slavonskog bećara, jeste li se možda smirili?

- Vidite, svašta se pisalo o meni. Neke stvari su se i nadodale, tako je to obično u medijima, muha se začas pretvori u slona. Bilo je istine o mom životu izvan terena, ali bilo je i neistine. Nisam se uopće opterećivao s takvim stvarima, ja najbolje znam kakav sam. Nikome nisam ništa zamjerio. Moj stav je jasan, teren je uvijek mjerilo. Naravno, jasno mi je da sam javna osoba, da uvijek treba paziti i na ponašanje izvan travnjaka. Naročito što sam reprezentativac Hrvatske.

Na tu temu je zaključio...

- Možda i jesam bio bećar! Ako se moj stil života tako zvao. Međutim, uvijek sam znao gdje je granica. Kakav sam danas? Normalno živim... Idemo kazati da sam se smirio. Imam djevojku, super mi je u vezi, treniram, radim. Da, moram još nešto priznati. Radim i treniram bolje nego što sam to činio prije. Pogotovo od kada surađujem s profesorom Igorom Jukićem. Od kada je on došao u reprezentaciju, počeo sam ispunjavati neke dodatne zahtjeve koje je stavio pred mene. Kad me nema u reprezentaciji, onda po njegovu programu radim u Kijevu. Imam već 25 godina, stariji sam, iskusniji, sad mi je jasno da osim onih redovnih, normalnih obveza, moram raditi i dodatno što god treba.

Vatreni u ovim europskim kvalifikacijama za Francusku izgledaju mnogo bolje nego u Brazilu? Što se promijenilo u tom kratkom vremenskom razdoblju?

- Istina jest da reprezentacija izgleda bolje. Nakon onog neuspjeha u Brazilu, mnogi su mislili da će se tako nastaviti dalje. No, odlično smo krenuli u kvalifikacijama, uzeli smo deset bodova u četiri utakmice, primili smo samo jedan pogodak. Izbornik Niko Kovač sve je dobro posložio, mi ga svi slušamo i pratimo, napravimo sve ono što je zamislio. Zato nam ide tako dobro.