U Luzernu prije četri godine Slaven Bilić bio je sretne ruke. U gradiću na čuvenom jezeru, poznatom po veslačkoj regati i kockarnicama punim Rusa, sve je nekako djelovalo optimalno. Kad izvučeš Austriju i Poljsku moraš biti zadovoljan. Prvima nije pomogao niti domaći teren, drugi su posljednji put jaku momčad skupili 1982. na Mundialu u Španjolskoj. Jedna velika i snažna momčad poput Njemačke morala je doći.
Na EP-u samo srećkovići izvlače nešto lakše skupine, tu je konkurencija moćna i svaki susret zahtjevan je ispit. I zato se Hrvatska nema na što žaliti, jer povoljan je ždrijeb bio i 1996. Novak Turska, reprezentacija tek u najavama kasnijih rezultata, Danska u silaznoj putanji i ambiciozni Portugal. Karta nas nije išla samo 2004; Engleska, Francuska i Švicarska. Na Europskim prvenstvima to je i jedino na kojem Vatreni nisu prošli skupinu, ostali su na dva boda.
Logika kozmičke ravnoteže sugerira da bi nam se moglo dogoditi da večeras nećemo biti previše sretni. I zato jer dosadašnji omjer povoljnog ždrijeba u odnosu na nepovoljni je 2:1, i stoga jer smo u kvalifikacijama imali dobru skupinu. Sa Španjolskom nikad nismo igrali službenu utakmicu, Nizozemska bi bila grdna prijetnja, Engleska škakljiva zbog mnogo toga, Francuska i Danska se dižu, moglo bi biti vatreno dopadnu li nas i dvojica od spomenutih. Nama, ali i njima. Ili Bilića ponovno ljubi kocka? Na svjetskim prvenstvima pojavili smo se u tri navrata, skupina nikad nije djelovala preteškom, a prebrodili su je samo Šuker, Boban i društvo 1998. (Jamajka, Japan, Argentina). Mirko Jozić je pao na Ekvadoru 2002. (Meksiko, Italija, Ekvador), a Zlatko Kranjčar na Australiji 2006. (Brazil, Japan, Australija).
U Nacionalnoj palači umjetnosti, ne pretjerano lijepom zdanju, građevini socijalističkog stila, igra se pretkolo Eura. Jednako važno kao i utakmice u skupini sljedećeg lipnja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....