Vaha odgovara: 'Rukavina je zadnji koji bi se smio žaliti na komunikaciju sa mnom'

Brzo se prešaltao, iz Pariza se javio s 'Oui’. Umjesto 'kako kažem ja’ ponekad ubaci neku francusku rječcu. Odjurio je Vahid Halilhodžić iz naših krajeva, sa Champs-Élyséesa i Dinamo bivši trener gleda racionalnije. Preuzeo je kormilo alžirske reprezentacije, okupio igrače u Parizu, krenuo je, kako sam kaže, u još jednu avanturu.

Možete li sad otvorenije o svemu što se dešavalo u Maksimiru u vašem mandatu?

- Nema se tu puno novoga reći, rastanak je bio takav kakav je bio. Zdravko Mamić tražio je da uđe u svlačionicu, a nije bilo potrebe, bila je to zadnja utakmica sezone. Poslije je došlo do svega onoga što sam tada već rekao, teških riječi i uvreda, nema smisla sve to ponavljati. Ne znam, možda je sve bilo izrežirano, unaprijed planirano. Jer, prije toga nisam imao nikakav sukob s Mamićem, nije bilo razloga za takav nastup.

Kažete da se s Mamićem prije tog incidenta nikad niste sukobili? Nikad vam nije sugerirao ništa vezano uz sastav?

- Ma, bilo je manjih nesuglasica, ali to su normalne stvari između trenera i njegova poslodavca, ništa specijalno. Nije toga bilo puno, najviše smo se razilazili oko Calella, kojega sam ja htio potjerati nakon onog incidenta u Međugorju. Ali, Mamić nije to želio niti čuti, Calello je vraćen u momčad i postao je jedan od najprogresivnijih igrača u momčadi. Doista, nekih većih utjecaja Mamića na momčad nije bilo.

Sa Zdravkom Mamićem niste se poslije čuli niti pozdravili? Bili ste, recimo, blizu jedan drugome na pogrebu Tomislavu Iviću?

- Ne, nismo se pozdravili, preružan je bio taj incident, rana je ostala.

Dio igrača reći će danas da im je s Jurčićem lakše, da je komunikacija s vama bila loša, da niste puno s njima razgovarali, da bolje razumiju što im govori vaš nasljednik?

- Da? Tko to kaže? Vjerojatno oni koji kod mene nisu igrali pa su bili nezadovoljni?! Uvijek su neki nezadovoljni, to je normalno, ne mogu svi igrati, ali to da komunikacija nije valjala... Ma tko to priča, vjerojatno Ante Rukavina?

Kad smo već kod njega, proigrao je zadnjih tjedana, a kod vas je bio 'na ledu’. Imamo dojam da vam od prvoga dana nije sjeo, da ste ga nakon incidenta s Ademijem definitivno otpisali?

- Nije istina, ako se netko ne smije žaliti na komunikaciju, onda je to Rukavina. Koliko sam s njim pričao, savjetovao ga, pa tko će mu više pomoći od centarfora. Jer, on je centarfor, golgeter, a ne nešto lijevo, desno, kako su mi govorili. Drago mi je da zabija, ali malo previše priča, bilo bi mu bolje da više radi, a manje govori. I neka zabije 25 pogodaka, pa se onda počne dizati u nebesa, a ne da nakon svakog gola koji zabije nešto lamentira. I, zar on sad igra više nego kod mene? Ne, igra koliko i tada, tko mu je branio da zabija?

Može li Dinamo u Ligu prvaka, hoće li Malmö pasti?

- Vjerujem da hoće, istinski vjerujem. Ždrijeb je dobar, momčad je dobra, Dinamo je bio nositelj, prilika je velika. Priznajem, stvarno mi je žao što ja nisam ostao i napravio s Dinamom taj iskorak u Ligu prvaka.

Hoćemo li vas vidjeti u Maksimiru, na utakmicama Lige prvaka, ili ćete taj stadion zbog ružnih uspomena izbjegavati?

- Zašto bih ga izbjegavao? Dinamo je bio moja kuća, ja je nisam porušio, nisam iz Maksimira otišao kao neprijatelj, niti ljude u Dinamu smatram neprijateljima. Volio bih gledati Ligu prvaka, vjerujem da ću doći na maksimirske tribine i pratiti Dinamo u toj elitnoj ligi. Nemam s tim aspolutno nikakvih problema, uostalom, i ja sam pomogao u tom uspjehu.

INTERVJU U CIJELOSTI PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU SPORTSKIH NOVOSTI