Plasman u finale Kupa slavio se do kasno u noć, trener Toplak dečkima je dao slobodno čak do dana utakmice s Lokomotivom! Raspričala se odmah ulica, opet se potencirao 'deal’ s Mamićima, od prodaje Brezovca preko srdžbe Vinkovčana zbog sudačke pomoći Varaždincima, do 'mahanja’ s tečajevima kladionica koje su nerealno izjednačile šanse takmaca u Varaždinu. I onda se dogodilo, Lokomotiva je pogotkom Bule odnijela tri boda, u utakmici u kojoj Varaždinci nisu, osim prilike Tkalčića, uspjeli uputiti udarac u okvir gola.
- Pustili smo?! Kakve bezvezarije! Tko god to misli, neka dođe u našu svlačionicu, pogleda igračima u oči i njima to kaže. Neka im to kaže nakon što mu oni vele da nemaju za kruh, da su Uskrs proveli bez prebijene kune.
Ljut je trener Samir Toplak na priče o puštanju, pita zašto nikoga ne zanima to što su dvije plaće bile obećane do početka prvenstva, da bi sada, dva mjeseca kasnije, igrači još uvijek bili na nuli, zapravo u minusu već od osam mjesečnih primanja.
- U subotu ujutro svi su mi bili totalno 'na dnu’, no nisam to želio potencirati da ne ispadne alibi. Vjerovao sam da Lokomotivu možemo preskočiti unatoč problemima.
A onda je uputio još jedno protupitanje:
- Zar smo mi idioti da svjesno uđemo u poraz? Pa mi smo sad kompromitirali mir u borbi za prvoligaški status. Sad idemo u goste još jednom suparniku u borbi za goli život, Istri 1961. A Lokomotiva igra doma i pobjedom nam, ako mi ne dobijemo, dolazi na dva boda. Tko bi to normalan želio?
Jesu li tri dana odmora ipak bila previše?
- I danas bih ponovio isto, dečki su to zaslužili. Vjerojatno bih jedino promijenio više igrača, možda svih osam koje sam spominjao. Ali opet, da smo izgubili, što bi tek onda pričali...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....