Nakon godinu dana sve izgleda kao "deja vu". Već toliko puta viđeno jer strateg Hajduka ponovno je smijenjen početkom studenoga. Prošle godine Vukas, ove Gustafsson. Gotovo da nema razlike, osim u imenu protivnika. Eh, da je trenerima Hajduka prespavati početak ovog mjeseca, tko zna do kada bi još ostali na klupi. Ali, ne može se prespavati, treba igrati protiv zadnjih i predzadnjih.
U posljednje četiri godine početak studenoga "smrznuo" je Carrilla (2017.), Vukasa (2020.) i Gustafssona (2021.). Tri trenera su završila svoj hajdučki put na početku istog mjeseca, u svega četiri dana razlike. Gustafsson prvog, Vukas četvrtog, a Carrillo petog dana u mjesecu studenome. Dodamo li na taj popis i Zorana Vulića, koji se s Hajdukom rastao krajem studenoga 2018. godine, imamo četiri trenera koji su napustili klub u istom mjesecu. Četiri trenera u pet godina! Zašto su smjenjivani, zašto su odlazili?
Trojica iz kvarteta ostali su bez prilike nastaviti rad u Hajduku jer su gubili od momčadi s dna poretka, što je predstavljalo "kap koja bi prelila čašu strpljenja". Kako klupskih čelnika, tako i navijača. U tri smjene u studenome Hajduk je gubio od tada posljednjeplasiranog Rudeša na Poljudu (2:3, Carrillo), zatim od zadnje Istre u Puli (Vukas, 0:1), te naposljetku od pretposljednjeg Slaven Belupa u Koprivnici (2:3, Gustafsson). Jedini koji je otišao bez poraza je Vulić nakon remija s Belupom (2:2) na Poljudu 2018. godine, ali ta smjena ionako ne ulazi u istu kategoriju razloga, već ima isključivo vremensku podudarnost s ostalima iz mjeseca studenoga.
Jasno je i zbog čega je dolazilo do česte promjene trenera upravo početkom studenoga. Carrillo je prije poraza od Rudeša ušao u negativnu seriju, a nakon debakla na Poljudu pao je Hajduk na četvrto mjesto s minus 12 u odnosu na vodeći Dinamo. Tri godine kasnije Vukas je nakon neuspjeha u Puli ostao na šestoj poziciji, daleko od vrha s formom u kojoj je nizao tri poraza zaredom od Gorice, Šibenika i Istre. Gustafsson je uzeo bod u zadnje tri utakmice koje je proveo na klupi (Šibenik, Gorica, Belupo), a smjenu je ubrzao poraz u Koprivnici kao "pečat" na kartu za Švedsku u jednom smjeru. Vulić je, pak, smijenjen nakon pobjede i tri remija u zadnje četiri utakmice u Hajduku, ali te godine sezona je od starta loše krenula, a Vulićev nasljednik je već bio treći trener na kraju studenoga.
Posljednji trener Hajduka koji je odradio kompletno prvenstvo bio je Damir Burić u sezoni 2015./16. Od tada, u zadnjih pet i pol godina, klupom su prošli Pušnik, Carrillo, Kopić, Vulić, Oreščanin, ponovno Burić, Tudor, Vukas, Primorac, Tramezzani i Gustafsson. Čak 11 trenera, a tek je šesta sezona u tijeku. U tih šest sezona samo je Burić u jesen 2019. doživio da je odradio kompletni prvi dio prvenstvene sezone, iako ni Burić nije obavio ljetne pripreme već je došao nakon Oreščanina koji je smijenjen nakon povijesne europske eliminacije od Gzire.
Kontinuitet trenerskog rada godinama se zaziva na Poljudu, ali kontinuitet je uvjetovan rezultatom, a rezultata nema. Ne samo ove ili proteklih pet sezona, rezultata nema već dugi niz godina i taj neuspjeh redovno su plaćali treneri. Nekoć još u kolovozu, ali u međuvremenu se termin smjene pomaknuo na studeni. Jasno je i zašto jer scenarij je već viđen. Momčad u listopadu počne rezultatski padati, snovi o borbi za naslov prvaka sve realnije se rasplinju i velika obećanja pretvaraju se u još veća razočaranja.
Promijeni se zato trener u pokušaju spašavanja sezone. U prošlom prvenstvu uspio je Jakobušić s Tramezzanijem doći do Europe u "foto finišu" i, mora se priznati, Talijan je napravio veliki rezultatski pomak. Ali, Gustafsson je nasljedniku ostavio jako tešku poziciju. Četvrto mjesto s velikim zaostatkom za trojicom konkurenata, a pritom se visokih ciljeva nitko nije odrekao. Hajduk se i dalje želi boriti za naslov, ovog puta s drugim trenerom u sezoni. U prošlom prvenstvu su isprobali trojicu, ne računajući pritom Tudora, koji je sam otišao nakon samo jedne utakmice na startu prvenstva.